Nokturno
O ti koji nadmeno hodiš
Ispod nebeskog svoda
I huliš i vičeš
Od jutra do mraka
Samo da ti malo nestane zraka
Postat ćeš manji od zrna maka
O ti koji u sabahe rane
Čudne snove sanjaš
Razmisli kome se klanjaš
I u srcu dok proračunavaš i brojiš
Sjeti se da zbog gravitacije
Možeš da stojiš
I željeza koje se u dubine zemlje spusti
Pazi šta ćeš reći da grijeh te ne zausti
Jer onaj koji pregradu između dva mora stavi
I Onaj koji Crveno more osuši i rastavi
I Onaj koji koji nebesa i zemlju stvori
Iz svega zbori
I odredi da iz milosti Svoje
Pokajanje prima
Ti sumnjaš dokaze tražiš
Ne kopaj ne zovi dokaz je u tebi
Oko tebe samo se dozovi..odazovi
Kasno će biti kad most se pređe
I kad ugledaš svjetlost da moliš
“Sačekajte da svjetlosti nam date
Da se poslužimo”
A kako je lahko izaći iz tame
Ugledati ozarena lica..vesela..
Sve duše pri stvaranju rekoše ,
kalu bela,
Zatrepte dunjalučke varke
Ni jedno zrno iz tmine zemlje
Izašlo i procvjetalo ne bi da nije
Svjetlosti žarke
Ne hodi nadmeno ispod nebeskog svoda
Vrati umoran pogled od fikra od zikra
Uzleti kao ptica
U visine do istine
Zar nije vrijeme kad se Allah kaže
Svako srce da se smiri
Da se očisti pokori
Da šuti il samo da o dobru govori
Ispuni srce svjetlošću
Da te vodi
Kad vrijeme dođe da duša se od tijela
Oslobodi..
I da je vidiš kako leti
Može li iko vratiti dušu kad je Allah uzima
Ti se sjeti
L. A.
Akos.ba
