Nizozemac Murat Reis bio je strah i trepet Mediterana, njegovi sinovi bili su prvi muslimani u New Yorku

Pirati s područja Sjeverne Afrike napali su obalu Irske, udaljenu hiljadama kilometara od njihove domovine, krajem juna 1631. godine. Napadnuto je bilo mjesto Baltimore na krajnjem jugu Irske, u grofoviji Cork. Pirati su poharali tu lokaciju i zarobili više od 100 ljudi. Ti su zarobljenici završili većinom kao robovi na muslimanskim galijama ili u haremima. Procjenjuje se da se samo nekoliko njih uspjelo vratiti u Irsku, objavio je portal Povijest.

Napadači su bili vrlo neobičnog porijekla. Naime, radilo se o piratima iz sjeverne Afrike kojima je vođa bio Murat Reis. Taj piratski admiral bio je zapravo rođeni Nizozemac, imenom Jan Janszoon. Nekoć se bavio gusarenjem za Nizozemsku, no zarobili su ga berberski pirati kod Kanarskih otoka. Primio je islam, pa je postao muslimanski pirat. Imao je sjedište u gradu Salé na obali današnjeg Maroka. Taj se grad nalazi u blizini današnje marokanske prijestonice Rabata, sjeverno od Casablance.

Nizozemac Jan Janszoon, odnosno, Murat Reis, bio je vrhovni vođa tog piratskog uporišta, koje je funkcioniralo kao svojevrsna nezavisna država. Pljačkali su po Sredozemlju, Nizozemskoj, pa i po dalekom Islandu i Irskoj. Uzimali bi zarobljenike koje su prodavali u sjevernoj Africi kao robove. Jana Janszoona neki nazivaju i plavokosi Arap.

Priča koju prenosi Povijest počinje u gluho doba noći, kada tri broda lagano bacaju sidro u blizini sela Baltimore na vjetrovitoj južnoj obali Irske. Na brodu je 280 gusara koji su konačno ugledali kopno 19. juna 1631. Prešli su više od 2000 kilometara od svoje države u Sjevernoj Africi kako bi ulovili kršćanske robove.

Kapetan gusara, Murat Reis, ne želi voditi bitku i odlazi na obalu s malom skupinom ljudi kako bi istražili teren. „Pronašli smo dobro mjesto. Ovo će biti dobro putovanje“, uvjeravao je Murat svoje ljude po povratku. Nedugo kasnije, 200 gusara tiho se popelo preko ograde i ukrcalo na mnoštvo malih čamaca.

To je šarolika družina Berbera, Turaka i drugih Evropljana koji su im se pridružili. U baltimoru je nastao pakao. Pirati razvaljuju vrata ribarskih koliba i nasilno izvlače sve Irce na ulicu. Zapalili su kuće. U zbrci turskog, arapskog i engleskog, prestravljenim seljanima se kaže da odu u luku. Tamo ih trpaju u čamce koji su ubrzo puni. Kad su se bubnjevi oglasili, pirati su znali da je vrijeme za bijeg. Za nekoliko minuta engleska flota će svoja topovska zrna sručiti na njih.

Murat naređuje svojim ljudima da veslaju do brodova. Zatvorenici, 22 muškarca, 33 žene i 54 djece, ugurani su u teretni prostor, nakon čega pirati dižu sidra i kreću prema jugu. Za nekoliko sedmica Irci će doživjeti istu sudbinu kao i hiljade Evropljana prije njih: bit će prodani na tržnici robova u Alžiru.

Tokom putovanja, Irci primjećuju da je Murat svjetlije boje od većine ostalih gusara. Ne znajmu da je njegovo pravo ime Jan Janszoon, ima 61 godinu i dolazi iz nizozemskog Haarlema. Pohlepa i žeđ za avanturom odvela ga je u Sjevernu Afriku i sada je vođa Saléa, jedine piratske države na svijetu.

Jan Janszoon rođen je 1570. usred rata Nizozemaca protiv Španije. U dobi od 25 godina Janszoon se odlučio pridružiti borcima za slobodu i krenuo u lov na španske brodove. U 16. stoljeću bilo je uobičajeno da privatne osobe imaju službenu dozvolu za napad na neprijateljske trgovačke brodove. U sviojim je akcijama zarobio na desetine brodova diljem Evrope.

Godine 1600. se zaljubio u Maorku Margaritu iz grada Cartagene. Janszoon ju je redovno posjećivao i s njom je imao četvero djece. Njegova prva žena Soutgen i njihovo troje djece ostali su u Haarlemu i nisu znali ništa o tome. Janszoon je 14 godina lovio španske brodove, no jedna mu je stvar bila trn u oku: morao je dati velik dio plijena, a prihod je potpuno presušio kad je Nizozemska 1609. sklopila primirje sa Španijom. Janszoon je neko vrijeme zarađivao za život kao pošteni kapetan, no 1618. godine donio je drastičnu odluku.

Ne pozdravivši se s porodicom u Haarlemu, poveo je svoju drugu ženu Margaritu i i zaplovio prema vodama oko otoka Lanzarotea, vjerovatno jer je čuo za evropske mornare koji su se pridružili barbarskim gusarima. Djelujući iz Sjeverne Afrike, punili su svoje džepove otmicom robova i pljačkama brodova.

Na Lanzaroteu je Janszoon upoznao Nizozemca Ivana de Veenboera koji mu je ispričao o svom avanturističkom gusarskom životu. Čak se dao osunetiti i nazvao se Sulejman. De Veenboer se hvalio da je naučio pirate kako upravljati velikim evropskim jedrenjacima jer su prije korsari koristili samo manje galije.

De Veenboer je sada zapovijedao s 50 brodova i imao titulu reisa kao osmanski kapetan. Janszoon je bio impresioniran i otplovio je s Ivanom de Veenboerom u Alžir, najveće gusarsko gnijezdo. Taj grad nimalo nije ličio na Haarlem, krivudave ulice bile su pune otrcanih barova i bilo je opasno šetati okolo. Robovima se trgovalo na ogromnom tržištu Alžira, koje se moglo koristiti za sve, od uzgoja duhana do prostitucije. U gradu je živjelo oko 40.000 robova, od kojih su mnogi došli iz sjeverne i zapadne Evrope.

Jan Janszoon, kojemu su moć i bogatstvo bili glavni motivi, slijedio je De Veenboerov primjer. Primio je islam, stavio turban i nazvao se Murat. Dana 11. maja 1619. krenuo je kao kormilar Sulejmana de Veenboera na njegovo prvo putovanje kao muslimanski gusar. Zajedno su opljačkali nizozemski trgovački brod koji je prevozio pšenicu, koju su prodali u Alžiru.

Murat je ubrzo stekao veliko poštovanje kao mornar. Ozbiljno je shvatio svoju novopronađenu vjeru: kad bi zarobio kršćane da ih proda u ropstvo, razgovarao bi s njima satima kako bi ih pridobio za islam i pokušao ih nagovoriti da mu se pridruže.

Prijateljstvo Murata Janszoona sa Sulejmanom de Veenboerom je bilo kratkog vijeka. U oktobru 1620. njihov brod zarobili su neprijatelji i De Veenboeru su odsječene noge. Prije nego što je iskrvario na smrt, predao je zapovjedništvo nad svojom flotom Muratu. On tako postaje najmoćniji kapetan u Alžiru i čak mu je bilo dopušteno okititi se titulom reisa.

Janszoon se, međutim, nije dugo zadržao u gradu jer je Alžir sklopio ugovor s nizom evropskih zemalja pa je zamijenio Alžir za Salé u Maroku. Bilo je to utočište pirata koji su uglavnom pljačkali omražene Špance koji su zagorčavali život svim nekatolicima. Salé, koji će se kasnije spojiti s marokanskom prijestonicom Rabatom, službeno je potpao pod Maroko, ali otmičari nisu htjeli dati 10 posto svog plijena sultanu Moulay Zidanu i proglasili su nezavisnu republiku. Gusari su se dogovorili da će svake godine birati vladu, divan, sa 14 članova. Murat Reis postao je prvi predsjednik i veliki admiral Republike Salé.

Na temelju svog položaja imao je pravo na polovicu prihoda od piratstva. Takođe je dobro zaradio od otkupnine zarobljenih robova koje je prodavao nazad njihovim porodicama. Republika Salé je cvjetala pod Muratom ali on je bio nesretan, njegova narav nije ga držala dugo na jednom mjestu.

Kada mu je bilo 57 godina, Murat je ponovo počeo žudjeti za gusarskim životom 1627. godine. Podigao je sidro i krenuo na najduže putovanje u životu s četiri broda, 32 topa i više od 300 gusara. Danski rob rekao je Muratu da može pokazati put do bespomoćnog Islanda. Nakon nekoliko sedmica gusarski brodovi ugledali su južnu obalu Islanda. Kako bi povećao šanse za hvatanje zarobljenika, Murat je poslao tri broda na istok i sam krenuo na zapad. 

Kao dansku koloniju, Island je obično čuvala danska flota, ali je ona još uvijek bila u Kopenhagenu kada se Murat približio ribarskom selu Grindavík.

Većina stanovnika pobjegla je u unutrašnjost kada su vidjeli brodove, ali nekolicina je ostala boriti se. Nisu mogli vjerovati svojim očima kada su pirati izašli na obalu s isukanim zakrivljenim sabljama. Zarada je bila 15 Islanđana, 12 Danaca, nekoliko koža i malo usoljene ribe. Kasnije tog dana, Murat je zarobio danski trgovački brod, ali je njegov napad na obalni grad Álftanes odbijen topovima i Murat je krenuo prema jugu.

Godine 1635. njegova mu je sreća okrenula leđa. Tokom pohoda na Sredozemno more, Murat je ugledao sedam brodova malteškog reda. Malteški vitezovi formirali su katoličko uporište protiv muslimana iz Sjeverne Afrike i često su se obračunavali s muslimanskim gusarima. Murat nije imao pratnju i morao se predati. Bačen je u zatvor na Malti. Pet godina gusar je sjedio sam u svojoj ćeliji, izmučen i slomljen, dok su vitezovi čekali da ga neko oslobodi. On je 1640. pušten na slobodu jer je novi marokanski sultan, Moulay Muhammad, platio otkupninu kako bi ostarjelom gusaru dao mjesto guvernera u gradu Oualidia. Samtrao je da je on jedini koji je mogao držati gusare u zemlji pod kontrolom.

Jan Janszoon je palio sela i porobljavao stanovnike, ali je bio i predak poznate američke porodice. Budući da je u Saléu bilo nemirno, Murat je 1627. poslao svoje sinove Anthonyja i Abrahama u svijet. Završili su u New Amsterdamu, kasnije New Yorku, i bili među prvim muslimanima u Novom svijetu.

Život je bio težak, ali Anthony je posebno imao nos za biznis i postao je jedan od najvećih zemljoposjednika na Manhattanu. Bio je prvi stanovnik Coney Islanda, kojeg su stoljećima nazivali “Turk Island”. Njegovi potomci raširili su se diljem zemlje i dio su porodičnog stabla iz kojeg su se rodili, među ostalima, biznismen Cornelius Vanderbilt, 29. predsjednik SAD Warren G. Harding i Jacqueline Kennedy Onassis.(faktor.ba)

akos.ba