Nije dopušteno proklinjati ljude
„Ako je on Dedždžal, nećeš ga moći savladati, a ako nije, nemaš koristi da ga ubiješ!“
Porijeklo hadisa
Prenosi ga Buharija u Sahihu, od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma.
Povod nastanka
Omer b. Hattab, radijallahu anhu, zaputio se s Poslanikom i grupom ashaba do Ibn Sajjada. Našli su ga kako se igra sa djecom u svojoj tvrđavi. Nije osjetio da mu se Allahov Poslanik približio, sve dok ga nije udario rukom u leđa a zatim rekao: „ Svjedočiš li da sam ja Poslanik?“ A on je pogledao u Poslanika i rekao: „ Svjedočim da si ti Poslanik nepismenih Arapa.“ Zatim ga je Poslanik odgurnuo svojom rukom i rekao: „ Ja vjerujem u Allaha i Njegove poslanike, a šta ti misliš?“ „ Meni dolaze i iskreni i lažljivci“, reče on. A Poslanik reče: „ Tebi su se stvari pobrkale.“ Ibn Sajjad reče: „ To je dim.“ A Poslanik će na to: „Neka si prezren!“ Omer tada zatraži dozvolu da ga ubije, a Poslanik mu reče prednji hadis.
Komentar
U jednoj drugoj predaji koja je slična gore spomenutoj Ibn Omer, radijallahu anhuma, ovako govori: „ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zaputio se sa Ubejjom b. Ka’bom el- Ensarijem prema palmoviku u kojem je bio Ibn Sajjad. Kada je Allahov Poslanik ušao u palmovik, počeo se kriti iza stabala palmi namjeravajući da čuje nešto od Ibn Sajjada, prije nego što ga ovaj spazi. Ibn Sajjad ležao je u svome ležaju na prekrivaču od kadife i u njemu mrmljao. Ibn Sajjadova majka zapazila je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, kako se krije iza palminih debala, pa je rekla Ibn Sajjadu: „ O Saf (to mu je bilo ime), evo Muhammeda!“ A on je prestao mrmljati. „ Da ga je pustila, saznao bih više o njemu“, reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme.
Ibn Sajjad je bio vrlo inteligentan mladić, ali nije htio provjeravati u istinu koju je Vjerovjesnik donio. Zbog toga ga je Poslanik htio posjetiti i s njim porazgovarati. Kada je ušao do njega, rekao mu je: „ Ja sam za tebe nešto sakrio! Šta misliš šta je to?“ „ Ed-Duhu“ …odgovorio je on, a Poslanik je onda rekao njemu: „Prezren bio!“
U komentaru kod Ibn Hadžera riječ Ibn Sajjada „Ed-Duhu“, smatra se nedovršenom riječi od „Ed- Duhan“- dim, vjerovatno ovaj to nije uspio do kraja izgovoriti, jer ga je Poslanik prekinuo i rekao mu „Ihse“, što se prevodi kao „prezren bio“. A Arapi su ovu riječ koristili za nekoga koga su htjeli otjerati od sebe, kao psa ili kada su htjeli nekoga udaljiti bez milosti, a u osnovi znači: „ Šuti, prezren bio i ponižen.“
Iako je Poslanik bio ljut zbog Ibn Sajjadovog ponašanja ipak ga nije dozvolio ubiti i pored toga što je Omer b.Hattab, radijallahu anhu, predlagao da ga ubije. Ali, Poslanik ga je jednostavno uporedio sa Dedžalom iako on nije bio Dedžal, jer je on nagoviješten da će se pojaviti poslije, pa čak i kao predznak Sudnjega dana. Poslanik je ovim postupkom htio kazati koliko je taj Ibn Sajjad bezvrijedan i jadan iako se on smatrao važnim čovjekom.
Izvor: ”Povodi nastanka Vjerovjesnikovih hadisa” (II dio)
Autor: Mirsad Mahmutović
Za Akos.ba priredila: Amina B.
