Nedim Botić: Od smrtne postelje do izlječenja uz Kur’an
Životna priča saradnika portala Akos.ba Nedima Botića
Prije osam godina sam bio iskušan s teškom bolešću, zbog koje sam mjesecima bio prikovan za postelju. Bio sam na ivici smrti, dotle da su ljekari iz lokalnog kliničkog centra digli ruke od mene i ukinuli sve moje terapije. Radilo se o teškoj upalnoj bolesti koje me je godinama izjedala i zbog koje se u lijevom dijelu abdomena pojavila velika tumorska masa. Trebalo je izvršiti hitnu hiruršku intervenciju, ali sam bio fizički preslab da je podnesem.
Pokušaji da se dovoljno oporavim nisu uspijevali, a stanje je iz dana u dan bivalo samo gore. Bio sam jako iscrpljen, mršav (težio sam manje od 40 kg, na dan izlaska iz bolnice sam imao 48 kg) i slab dotle da se nije vidjelo svjetlo na kraju tunela. Gledano ljudskim očima, nije mi bilo spasa.
Prebačen sam na Klinički centar u Sarajevu tokom decembra 2007. godine. Ovom prilikom bih želio ispričati koliko mi je Kur’an značio u tim odsutnim momentima.
Tokom boravka u bolnici, moji dragi prijatelji Emir i Elvis su mi poklonili MP3 player s snimljenim učenjem Kur’ana, ilahijama i predavanjima.
Sjećam se da sam u Sarajevu tih dana prolazio kroz teška psihička stanja. Sjećam da su ljudi dolazili, i s sažaljenjem me gledali, opraštali se od mene. Sjećam se dajdže koji me jako grli i plače, sjećam se majčinog suznog pogleda i očiju punih tuge, sjećam se tiho prozborenih riječi: „Nema mu spasa, neće se izvući…“
Nakuplja se u čovjeku dugo taj psihički bol i osjećaj bespomoćnosti, i očaja…neopisivo stanje, subhanallah.
Kad sam jedne prilike bio toliko slab da se podignem na uzglavlju od kreveta, zatražio sam od majke da mi doda MP3 s učenjem Kur’ana. Gledam ljude okolo sebe koji mi ne mogu pomoći. Ljekari mi ne mogu pomoći. Niko na dunjaluku mi ne može pomoći…
Obuzet tim mislima, palim MP3 i puštam učenje Kur’ana. Sura Lejl (Noć). Subhanallah, nikad nisam ništa ljepše čuo, i kao da sam po prvi put čuo Allahove Riječi.
Subhanallah, duša mi se istopila, sjetio sam se Allaha, sjetio sam se namaza, sjetio sam se Onoga Kome sam padao na sedždu.
Nedostajao mi je Allah. I dozivala Ga je moja duša svim glasom: „Ja nemam nikog osim Tebe, pa mi pomozi!“
Počeo sam plakati, davio sam se u suzama: „O Allahu, pomozi, pomozi mi, Ti me nećeš napustiti. Ja znam da ćeš Ti mene izliječiti!“
Dok sam dovio, osjetio sam veliku sreću koju opisati riječima ne mogu, a onda me je ispunila velika smirenost, ubijeđenost da će sve proći kako treba.
Na dan operacije koja se više nije mogla odložiti bez obzira na ishod, majci sam rekao dok su me odvozili na operacioni stol: „Bit će sve u redu, ja ću se vratiti zdrav, inšallah!“ Posljednje majčine riječi koje sam tog dana čuo su bile: „Uči, sine, uči…“
Hvala Allahu, ova priča ima sretan kraj. Milostivi Allah me je spasio i izliječio, na opće čuđenje svih. Oporavak poslije operacije je trajao duže od mjesec dana, a nakon izlaska iz bolnice sam u roku od mjesec danas dobio više od trideset kilograma. Svi nalazi su bili odlični.
Nekad, dok sam bio bolestan, razmišljao sam da mi je biti malo bolje, a Milostivi mi je podario više nego što sam ikad mogao zamisliti. A do danas se sjećam tih trenutaka uz Kur’an i koliku utjehu čovjeku pruža slušanje Allahove Riječi.
Teško je riječima opisati psihička i fizička stanja kroz koja prolazi čovjek koji se bori za život. Danas se tih dana sjećam kao velikog košmara, nečeg ogromnog i prijetećeg čega me je Uzvišeni sačuvao, ali i nečega bez čega ne bih bio ono što sam danas. Kažu da te ojača sve što te ne ubije, tako se i u iskušenjima s kojim se čovjek susreće kriju velike blagodati kojih postaje svjestan tek kasnije.
Vjernik zna da je na njegovoj strani Uzvišeni Allah koji se odaziva čovjeku kad se nađe u belaju: “Onaj Koji se nevoljniku kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje – Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!?” (Prijevod značenja, sura En-Neml, 62. ajet)
Za Akos.ba piše Nedim Botić
{youtube}f0EIGB63NcE{/youtube}
