“Ne trči past ćeš” stvara djecu koja srljaju u opasne vratolomije

“Ne trči past ćeš” stvara djecu koja srljaju u opasne vratolomije

Nervozan sam čim vidim roditelja kako ide za djetetom na ulici ili u parkiću i viče “Ne trči, past ćeš!!!”. A na ono “Nemoj da trčiš, oznojit ćeš se se!” mi puca aorta!

Sve više djece je oslobođeno fizičkog, na inicijativu roditelja, što je prvi preduslov za stvaranje malih a kasnije velikih… Ok, ovde ću se zaustaviti na kratko. Dakle, sve češće vidimo video klipove i snimke na kojima momci i djevojke izvode vratolomije opasne po život, ili se nažalost završavaju sa teškim povredama i jos težim posljedicama.

Daleko je to od tinejdžerskih gluposti. Nemaju osjećaj, predstavu o tome šta može da im se desi.

Ubjeđen sam da su to upravo ta djeca kojoj nije bilo dozvoljeno da padnu, oznoje se, oderu kožu, ubodu se na trn, iskuse malo “zdravog” bola, stvore sliku o tome šta je realnost.

Lupaju se u glavu oštrim i tupim predmetima iz zabave i radoznalosti. Stavi šerpu drugu na tintaru, pa ga razvali macolom, da vidi kako će drug da reaguje!? Izlaze iz automobila u vožnji, da bi se selfirali!!

Nije pao kao djete sa komšijske trešnje, i nisu mu dali da se sanjka i grudva, zato se sad snima kako sa trećeg sprata skače lastu u snijeg, a snijeg do članaka! Skaču sa krovova kuća u mali bazen, guraju vatromete u uši …

Pustite ih da trče, čovjek je nomad, lovac i sakupljač, genetski stvoren da se kreće, brzo i polako, da se penje i skače, otuda duge ruke i noge.

Sjećamo se svi ovoga, priroda i društvo, drugi razred osnovne škole! Pustite ih da skaču (naravno sa nekih razumnih visina), da padaju u trku, oderu koljena, lakat, dlanove. Dobro je da osjete malo boluckanja dok su mali. Te krastice njima zarastaju brzo na koži, ali u glavama sporo i ostaju dugo, što i jeste poenta!

Pustite ih da budu djeca, pa će kada malo porastu, znati da ne treba da skaču sa krova kuće u praznu kantu od dvaes’ litara!(detinjarije.com)

akos.ba