Brak i porodica

Nadijevanje imena djetetu: Razlika između imena i nadimka

Davanje nadimka djetetu

U dva Sahiha[1]od Enesa prenosi se da je Allahov Poslanik bio najboljeg morala. “Ja sam imao brata koga su zvali Ebu Umejr, pa kada bi Allahov Poslanik dolazio i vidio ga, pitao bi:

I Jii ‘Ebu Umejre, šta uradi nugajr (ptičica, slavuj)’ ako bi se igrao s njim.”

Prenosilac kaže: “Mislim daje bio mali, tek odbijen od doje­nja.” Enesa su prije nego što mu se rodilo dijete zvali Ebu Hamza, također isti nadimak imao je i Ebu Hurejra, a nije imao djece tada. Poslanik, s.a.v.s., dozvolio je Aiši da uzme nadimak “Ummu Abdul­lah”, a misli se na Abdullaha ibn Zubejra, koji je njen sestrić, sin Esme bint Ebu Bekr, i ovo je vjerodostojan hadis, a ne neke tvrdnje daje Aiša pobacila dijete kome su dah ime Abdullah i onda se ona nazvala Ummu Abdullah.[2]Ovo predanje nije vjerodstojno.

Čovjeku je dozvoljeno uzeti nadimak u kojem neće biti imena njegove djece.

Ebu Bekr nije imao sina Bekra, niti je Omer Ebu Hafs imao sina Hafsa, niti je Ebu Zerr imao sina Zerra, niti je Halid imao sina Sulejmana, a zvali su ga Ebu Sulejman, također Ebu Selema… Ovo ne možemo ni sve pobrojati.

Stoga nije nužno da čovjek ima dijete da bi dobio nadimak po imenu djeteta, a Allah najbolje zna… Nadimak je vrsta poštova­nja i počasti prema onome ko ga nosi.

Davanje imena djetetu jeste pravo oca

O  ovom pitanju nema neslaganja među učenjacima. Kada se roditelji ne mogu dogovoriti oko imena djeteta, onda ime određuje otac. Na ovo ukazuju svi hadisi, a također, dijete se naziva po ocu, ne po majci, pa se kaže: “Sine toga i toga.” Uzvišeni kaže:

“Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije.” (El-Azhab, 5)

Dijete ima status slobodne osobe ili roba shodno statusu majke, a njegovo porijeklo vezuje se za oca. Davanjem imena defi­nira se i određuje porijeklo, i dijete u vjeri slijedi onog roditelja čija je vjera bolja. A određivanje imena, kao i podučavanje i akika, obaveza su oca, a ne majke.

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Sinoć mi se rodio sin, pa sam mu dao ime po našem ocu Ibrahimu.”

Razlika između imena i nadimka

Ime i nadimak imaju ulogu označavanja i definiranja onoga ko ih nosi. Ipak, među njima postoji razlika. Ime nosi pozitivno ih negativno značenje, dok nam nadimak jasnije govori svoje značenje i uglavnom je ono negativno, stoga Allah kaže:

“…i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima…” (El-Hudžurat, 11)

Nema razilaženja u tome da je nadijevanje lošeg nadimka koji osoba prezire zabranjeno, bez obzira da li se to svojstvo nalazi kod čovjeka ih ne. Sto se tiče nadimaka koji su poznati i rašireni među ljudima poput: El-E’ameš, El-Ešter, El-Esamm, El-Earedž, njihova je upotreba učestala među učenjacima, kako prije, tako i sada, i imam Ahmed to smatra dopuštenim. Ebu Davud u djelu Mesailkaže: “Čuo sam imama Ahmeda, kada je upitan o čovjeku koji je poznat po nadimku, a ne ljuti se što ga ljudi tako zovu, daje rekao: ‘Zar se ne kaže Sulejman el-E’ameš i Humejd et-Tavil.’ Cini se da on nema zamjerke na to.”

Kaže Ebu Davud: “Pitao sam Ahmeda drugi put o ovome i on je to smatrao dozvoljenim.” Smatram da Ahmed zastupa mišlje­nje daje pokuđeno reći El-E’meš.”Ebu Fudajl kaže: “Oni smatraju da ga je on zvao samo Sulejman.” Ako ispred imena stoji “umm” ili “ebu” onda je to nadimak, a ako ne stoji ispred imena, onda je to ime kao Zejd i Amr. To je ono što su poznavali Arapi i što su koristili u govoru. Sto se tiče imena koja završavaju na “ed-din”, poput Izzuddin ili koja glase: Behaud-devla, Izzud-devla, ona nisu bila poznata među Arapima, nego su ih uveli nearapi.


[1]    Buhari, 10/526; Muslim, 3/1692.

[2]    Musnned, 11/42.

Odlomak iz knjige “UKRASI NOVOROĐENČETA”  Ibn Kajjim el-Dževzijje

Sva pitanja vezana za novorođenče u svjetlu islamskih propisa i zakonitosti, naći ćete u ovoj knjizi. Veliki učenjak, alim, hafiz, imam, Ibn Kajjim, ovdje se bavi različitim poimanjem djeteta novorođenčeta obrađujući najraznovrsnije teme počev od rođenja do njegove smrti. Govori o šerijatskoj zabrani negodovanja pri rođenju ženskog djeteta, učenja ezana i ikameta novorođenčetu, trljanja nepca hurmom, klanjem akike, brijanjem glave novorođenčetu, propisi vezani za davanje imena, sunećenje, bušenje ušiju, te odgoju djece od momenta zakvačka do vremena kada će naseliti Džennet ili Džehennem.

Akos.ba

Povezani članci