„Ne srdi se!“
Ljutnja je plamen vatre i ljutnje je od šejtana. Ona je u islamu osuđena jer proizvodi zlobu i zavist. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Neki čovjek reče Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Preporuči mi nešto.’ Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: ‘Ne srdi se!’ Čovjek je pitanje ponovio više puta, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, svaki put mu je odgovorio: ‘Ne srdi se!’” (Buhari)
Uzroci i lijek za ljutnju
Lijek za bilo koji nedostatak uglavnom ovisi o uklanjanju njegovih uzroka. Samodopadnost, šala, argumentacija i izdaja među primarnim su uzrocima bijesa. Nesumnjivo je riječ o lošem moralu koji islam osuđuje, a da bi ga se riješili, ljudi bi prema svemu od navedenog trebali postupati s njegovom suprotnošću.
Kako bi izliječio uobičajenu ljutnju, musliman, muškarac ili žena, treba učiniti određene stvari:
Prvo: Trebalo bi se dobro upoznati s vrlinama oprosta, strpljivosti, izdržljivosti i obuzdavanja bijesa. Allah Uzvišeni kaže: „Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine.“ (Eš-Šura, 40.)
Drugo: Treba se upozoriti na posljedice neprijateljstva, osvete i veselja zbog nesreće svojih suparnika, jer, poput njih, nitko od ljudi nije oslobođen nesreća koje ga mogu pogoditi u bilo kojem trenutku.
Treće: Trebalo bi razmišljati o tome koliko se insan izobliči kada se ljuti i srdi, a uz to je i štetno po zdravlje. To bi trebao biti dovoljno dobar argument da se ne ljutimo. Kada smo u stanju srdžbe, zbog adrenalina se povećavaju naši otkucaji srca i krvni pritisak, a moć racionalnog razmišljanja opada. Često ljudi koji su svjesni srdžbe kažu da treba donositi odluke „hladne glave“, jer kada smo ljuti, onda smo i nagli što znači da bismo bili u stanju neku odluku koja nije ispravna i pametna, u tom momentu shvatiti prihvatljivom.
Četvrto: Trebao bi razmisliti o uzroku koji ga poziva na osvetu. Na primjer, uzrok čovjekove ljutnje može vesvesa, odnosno može biti zato što mu šejtan kaže: “Ne bi trebao stajati mirno nakon što čuješ takve ponižavajuće riječi (koje je on možda upravo čuo od nekoga), inače ćeš postati jadnik u očima ljudi.” U tom trenutku bi vjernik trebao sebi reći: “Bojim li se da ću postati jadnik pred ljudima, zar meni nije Zadovoljstvo moga Gospodara preče od mišljenja ljudi?“, znajući da je Allah svakako Najpravedniji i da će nadoknaditi nanesenu štetu.
Peto: Treba imati na umu da je gnjev izazvan nečim što se dogodilo Allahovim određenjem, a ne po našoj volji.
Izvor: https://islamonline.net/
