Ne poželi drugome ono što ne bi ni sebi želio!
Prije nego počnemo sa ovim tekstom, osvrnimo se malo u daleku prošlost!
Muslimani Andaluzije su prije inkvizacije i progona sa otoka bili razjedinjeni i u međusobnom sukobu! Podjelivši se u male državice, bez jakog vođstva, te protiv snažnog neprijatelja koji se ujedinio da ih uništi i eliminiše. I tako su te male državice padale jedna za drugom, sve do poslednje Granade…
Vjerovatno su svi mislili da nikad neće doći na red, i vjerovali su pustim i lažnim obećanjima svojih neprijatelja, koji su ih polako, ali sigurno, uništavali.. Čini mi se da se naš odnos prema drugima ni danas nije promjenio, i dalje smo na onom samouništavačkom razmišljanju “Samo neka mene niko ne dira”…
Već godinama ostatak islamskog svijeta gleda svoju braću diljem planete zemlje kako pate, gladuju, stradaju, ostaju bez domova i postaju muhadžiri/iseljenici po bijelom svijetu! Zamislite da je Salahudin El-Ejubi radijAllahu `anhu kazao uputit ćemo mi dovu i čekat da krstaši sami odu sa Bliskog istoka, i puste muslimane na miru! (Gdje bi smo danas bili…)
Svi smo mi od Adema, a Adem je od zemlje. I svi smo mi jedan narod, koji je rasprostanjen po cijeloj ovoj planeti! I eto, jednog dana se desilo i ono što smo najmanje očekivali, ono što smo gledali da se dešava u drugom dijelu svijeta, nadajući se da će nas zaobići, sustiglo nas je! Zato uvijek trebamo znati da tuđa nesreća nikako ne može biti naša sreća, te da svi dijelimo isti vazduh, istu vodu i istu zemlju.
Tek sada možemo da uvidimo da ni nama ne može biti dobro ako je drugom loše. Ova situacija u kojoj smo se našli jasno nas opominje na notornu činjenicu da smo svi međusobno zavisni, i da samo zajedno možemo preživjeti i napredovati! Islam nas je podučio da su svi vjernici kao jedno tijelo, ako jedan organ u tijelu oboli, svi ostali organi pate i trpe posljedice. Upravo imajući na umu tu misao, poželimo svojoj braći i sestrama u svijetu, ma gdje god se nalazili, isto što želimo i sebi.
Na taj način ćemo, ako Bog da, prebroditi sva ova iskušenja i izaći još jači i bolji iz ovoga! Budimo od onih koji čuvaju svoje i tuđe zdravlje, jer ako budemo narušili tuđe zdravlje, doći će dan kada će neko, odredbom Božijom, nama vratiti ono što smo posijali i uradili kao bomerang! Čuvajmo druge, pa ćemo i sebe sačuvati. I znajmo da nam je Svevišnji dao šansu da sačuvamo ljudske živote svojim ispravnim, ozbiljnim, humanim, i nadasve ispravnim postupcima.
“…a onaj koji spasi jedan ljudski život, kao da je cijeli svijet spasio!”
Autor:Muamer Kozica
akos.ba
