(Ne)potrebna dilema: Šerijatski i(li)općinski brak?

     Muslimansko društvo je dužno pomoći mladića i djevojku da stupe u brak kako bi mogli sačuvati svoje poglede i spolne organe i naći u okrilju braka smiraj, ljubav i milost, stvari koje je Allah spomenuo u Svojoj Knjizi kada je rekao:

I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista pouke za ljude koji razmišljaju. (Er-Rum, 21)

     Kada se musliman oženi ili muslimanka uda, obavezuju se određenim obavezama i postižu neka prava. To je ono na što Kur^,an aludira u sljedećem ajetu:

One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. (El-Bekare, 228)

     To je stepen brige i odgovornosti za porodicu na koju je ukazano u riječima Uzvišenog: Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. (En-Nisa, 34)

     Ulazak u brak označava svjesno prihvatanje svih prava i obaveza koji brak donosi u sebi.

     Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Udavana žena se ne može vjenčati dok se od nje izričito ne zatraži pristanak, a djevojka se ne može vjenčati dok se od nje ne dobije dozvola, a znak njena pristanka je i šutnja.“ (Tirmizi)

     U nekim slučajevima, bračni supružnici će postići različit dogovor u vidu materijalnog izdržavanja, mehra, specifičnih okolnosti braka i sl. Sve je ovo dozvoljeno dok je postignuto nakon zajedničkog dogovora.

     Od Asima b. Abdullaha, r.s., se prenosi da je kazao: “Čuo sam Abdullaha b. Amira b. Rebi^,u gdje prenosiod svog oca: “Neka žena iz plemena Benu Fezare odluči se vjenčati prihvativši sandale kao vjenčani dar (mehr). Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “Jesi li zadovoljna sandalama, kao vjenčanim darom koji ti je ponuđen?“ “Jesam.“ – odgovri ona, i (Vjerovjesnik, s.a.v.s.,) veli (Rebi^,a), odobri takvo vjenčanje.“ (Tirmizi)

Dakle, u ovom slučaju žena je bila upoznata sa svim segmentima braka koji joj se nudi. Prije svega sa materijalnim (ne) mogućnostima njenog budućeg muža kao i visinama mehra kod drugih žena njenog vremena. Međutim, ona je bila zadovoljna i Poslanik, s.a.v.s., je dozvolio takvo vjenčanje.

     Dakle, pravno gledano, vjenčanje ima cilj da zaštiti prava budućih supružnika. U našem vremenu i prostoru, daleko bolje se štite prava supružnika – posebno žene, nakon sklapanja braka pred državnim matičarem, jer takav brak sa sobom proizvodi i upliv državnog sistema.  S druge strane, šerijatski brak – iako minimalno dovoljan, često puta bude predmetom manipulacije raznih mešetara, probisvijeta, neiskrenih ljudi i žena te se često mogu čuti negativni primjeri zakidanja u ljudskim pravima, razna razočarenja nastala nakon razvoda takvog braka i sl. Međutim, treba znati da se muslimanima svakako obaveza sklapanje šerijatskog braka. Osnovna kvaliteta je u tome što u šerijatskom braku imamo sadržaje koji nisu prisutni u općinskom braku: utvrđivanje mehra, učenje Kur^,anskih ajeta, učenje dove i sa tim se zadobija Allahova milost i bereket.

Iz knjige: ”Muslimanska omladina pred brakom”

Autor: dr. Esmir Halilović

Za Akos.ba priredila: Medina Kanlić