Ne oslanjajte se na svoja djela

Ako svjedočimo o Allahovom jedinstvu i priznajemo status Muhammeda alejhi sselam kao njegovog Poslanika , klanjamo pet dnevnih namaza, postimo ramazan, dajemo zekat i idemo na  hadž u Mekku ako smo u mogućnosti, onda mnogi osjećaju da ćemo sigurno ući u džennet.

Ne samo to, neki misle da ako počnu činiti dodatna djela kao što su post bijelih dana, noćni namaz, onda će oni sigurno uzdignuti na viši nivo u džennetu i biti među najpravednijima. Iako je ovo pohvalno i ima koristi u tome, ako se vjeruje da će kroz ova djela zaraditi svoju sreću na onom svijetu, potrebno je preispitati svoj odnos prema tome.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Niko neće ući u Džennet osim s Allahovom milošću!” Prisutni su upitali: “Zar ni ti, Allahov Poslaniče?!”, a on je odgovorio: “Ni ja, osim da me Allah prekrije Svojom milosti!” (Sahih)

Gornja naracija NE znači da bismo trebali prestati sa svojim obavezama i dobrovoljnim djelima kako bismo se približili Allahu. To znači da ne smijemo pasti u zamku razmišljanja da ih možemo koristiti kao neki adut kod Allaha na Sudnjem danu, jer istina je da ništa što činimo nije dovoljno da pokažemo ispravnu zahvalnost Allahu za sve blagoslove koje nam je On dao.

Ako prođete kroz Kur’an i ispitate različite razloge zašto bi ljudi obožavali Allaha, otkrit ćete da postoje tri vrste poslušnosti o kojima Allah govori.

Prvi tip je poslušnost zbog straha

Ovo se odnosi na ljude koji obožavaju Allaha uglavnom iz straha od Njegove kazne.

Drugi tip poslušnosti je poslušnost iz interesa

Taj tip poslušnosti ima karakteristike kalkulacije, za svako dobro djelo se pravi kalkulacija koliko vrijedi i koja nagrada je iza njega. Oba ova tipa poslušnosti govore o prirodi mnogih ljudi. Neki se moraju bojati da bi ispunili svoje obaveze i zato Allah govori o džehennemu i prijeti kaznom.

Drugi trebaju drugačiju vrstu motivacije koja ima više veze sa uzvraćanjem, i zato Allah govori o nagradama koje čekaju one koji se pokoravaju.

Pošto Allah koristi ove metode uvjeravanja, ne možemo govoriti loše o onima koji su uvjereni bilo kojom od ovih metoda.

Međutim, najviši nivo poslušnosti koji daje robu najviši položaj na Ahiretu je poslušnost iz ljubavi.

To je obožavanje Allaha zato što želite postići Njegovu ljubav i zadovoljstvo. To je obožavanje Allaha zato što zaista vjerujete da je Allah dostojan obožavanja, bez obzira na nagrade ili kazne.

Ovo je na tragu razumjevanja djela Poslanika Muhameda, koji je uprkos tome što je znao da su mu svi grijesi oprošteni i dalje molio za oprost i klanjao tokom noći dok mu noge nisu bile otečene.

Aiša, radijallahu anha, vidjevši koliko Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, noću klanja, tako da mu od dugog stajanja otiču noge i vene, iznenađeno pita: „Allahov Poslaniče, zar to činiš a Allah ti je oprostio tvoje prošle i buduće grijehe?“ A Poslanik, alejhi sselam, odgovara: “O Aiša, zar da ne budem rob zahvalni!” (Muslim)

Zato, naša djela nisu razlog našeg spasenja. Allahova milost je razlog našeg spasenja. Mi Ga obožavamo jer nam je Allah naredio da to učinimo i On je Najviši dostojan da se obožava. Kada griješimo ili ne ispunjavamo svoje dužnosti u određenim vremenima, trebali bismo se vratiti Allahu i još više tražiti Njegov oprost i milost.

Samo kroz ispravno razumijevanje postižemo najviše stanje, gdje ćemo uživati ​​u najvećem blagoslovu – ​​u časti gledanja u lice našeg Gospodara i u Njegovom beskrajnom veličanstvu i ljepoti.

Piše: Mohamed Ghilan

Prijevod i obrada: Akos.ba