Ne osjećam ništa u namazu, zašto onda da klanjam?
Osjećaš li se bolje poslije druženja sa najboljim prijateljem? Da li ti se srce osjeća lakše nakon što se isplačeš pred prijateljem?
Da li ti se bol čini manja nakon što znaš da ti neko uvijek čuva leđa?
Nemoj gledati na namaz samo kao na „molitvu koju moram obaviti“. Pokušaj gledati na namaz kao na razgovor u kojem se uživa, kao na mjesto da prolijete suze i dijelite radost, kao na mirno mjesto na kojem možete govoriti o svojim najdubljim strahovima, nadama i snovima… ne s bilo kim – nego s tvojim Tvorcem, s Onim koji će uvijek razumjeti kroz šta prolaziš, ali i pomoći ti da kroz to prođeš.
Namaz je razgovor koji se njeguje.
Na početku izgleda čudno kao i svaki drugi razgovor, ali vremenom, kada u njega uložiš svoje srce, uz Božiju pomoć, namaz će postati najbolje prijateljstvo koje si ikada imao!
A ko ti je bolji prijatelj od Allaha?
„Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se“ (11:62)
Autor: hafiza Merjem Amiribrahimi
Za Akos.ba preveo: Nedim Botić
