Islamske teme

Nafaka je osnova uzajamne povezanosti ljudi

Uzvišeni je ljudske zajednice povezao vezama nafake, da bi se mogao odvijati život na Zemlji. Također je povezao rad sa potrebama: tvojom potrebom za hranom i hranom tvoje djece, tvojom potrebom za odjećom, obrazovanjem i školom. Da je Uzvišeni kojim slučajem povezao članove zajednice vezama povlastica i nadmoći, zajednica bi se raspala i nestala.

Pretpostavimo da smo svi ljekari ili inženjeri ili da obnašamo neko drugo poštovano zanimanje. Ko bi onda čistio ulice, odvodne tokove, radio teške poslove? Da li bismo mi to radili dobrovoljno? Da li bismo svaki dan dolazili i govorili: “Grupa nas će danas dobrovoljno čistiti ulice?” Ili, mi ćemo danas dobrovoljno čistiti kanalalizacione cijevi! Naravno da ne bismo, ali bi rezultat svega bio nemar u čitavoj zajednici.

Stoga je Uzvišeni Allah povezao rad sa nafakom, da bi svaki čovjek radio ne samo onda kada mu je to hobi ili kada to voli, već i zbog nužde i potrebe. Svako od nas izlazi iz svoje kuće i trudi se da bi našao svoju nafaku. Čak i čovjek koji radi na pročišćavanju odvodnih cijevi moli Allaha da mu podari začepljene odvode, da bi mogao raditi i zaraditi novac. Islam od nas traži da ne potcjenjujemo ni jedan halal posao, jer ne postoji veliki i mali posao, niti postoji posao a da za njega ne sljeduje Allahova nagrada. Uzvišeni će te nagraditi za tvoj trud u sticanju nafake, ali i nafake tvoje porodice. Uzvišeni voli rad i predanost radu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

“Najbolji među vama je onaj koji jede plodove rada svojih ruku, a gornja ruka je bolja od donje ruke.”

“Bolje je da neko od vas uzme uže i sabire drva nego da traži od ljudi. svejedno da li mu oni dali nešto ili mu uskratili.”

Od nas se traži da znamo da svaki posao u životu doprinosi pokretanju točka razvoja jednoga društva. Da nas je Uzvišeni sve stvorio takvim da nam nije potrebna nafaka, odnosno da nam je svima unaprijed dao nafaku bez rada, sve aktivnosti u društvu bi se zaustavile i ljudima ne bi bili potrebni drugi ljudi. Međutim, veza koju ljudi ostvaruju putem međusobnih potreba je pokretač životnih aktivnosti.

AKTIVNOST DRUŠTVA l NJEGOV KONTINUITET

Svi smo mi Allahova stvorenja i u toj odlici se međusobno ne razlikujemo. Uzvišeni je iz Svoje stvaralačke milosti razasuo sposobnosti i darovitosti raznih životnih aktivnosti među sve Svoje robove. Međutim, kada ljudi posmatraju ovo pitanje, oni to čine samo iz jednog ugla, a to je nečiji imovinski prestiž u odnosu na njih. Ako bi se zadubili u svome razmišljanju, došli bi do zaključka da svi mi imamo neke darovitosti koje nisu prisutne kod drugog čovjeka.

Primjera radi, ukoliko želiš da sašiješ odijelo, a to nisi u stanju, prisiljen si da odeš kod krojača; ako želiš da načiniš obična vrata, otići ćeš stolaru, i tako je sa hiljadama drugih zanimanja, od kojih se svako razlikuje od drugoga, tako da se ljudi kada im je to potrebno obraćaju ljudima određenih zanimanja. U svim tim po lovima je obilna nafaka.

Dakle, nafaka nije samo u rukama obrazovanih ljudi. Zanatlija ponekad ima veću nafaku od intelektualca. Uzvišeni je učinio da ključ nafake svih poslova biva u upotpunjenju i usavršavanju posla. Stoga je Allahov Poslanik kazao: “Kada neko od vas nešto radi, Uzvišeni Allah voli da taj posao usavrši.”

Ko god svoj posao radi potpuno i temeljito, ljudi mu dolaze sa svih strana tražeći njegove usluge, dok od aljkavih okreću leđa nakon određenog vremena. Kada npr. želiš da nekome povjeriš posao, upitat ćeš ljude oko sebe ko dobro vlada tim zanatom. Kada to saznaš, otići ćeš njemu. Tako svi rade.

Kada čovjek temeljito radi svoj posao, ma koliko to zanimanje bilo skromno, u mogućnosti je da stekne obilnu nafaku. Veličina čovjeka zavisi od temeljitosti u njegovome poslu. Nema boljeg i lošijeg posla, već ima temeljit i aljkavo urađen posao. Vrijednost svakoga od nas se ogleda u onome što dobro radimo, jer svojom temeljitošću u poslu dobivaš nafaku od Allaha za svoju darovitost i postupaš na prirodan način, jer na taj način postaješ uzrokom za ukazivanje pomoći Njegovim stvorenjima.

Uzvišeni Allah nas je stvorio i doveo nas na Zemlju. Svako od nas na njoj ima svoju ulogu koja je važ na. Ma koliko bila mala, ona je potrebna svijetu. Ukoliko je izvršiš potpuno i temeljito, na pravi način si iskoristio Allahov dar koji je u tebi. Ukoliko je izvršiš nemarno, onda si upropastio Allahov dar koji je u tebi.

USAVRŠAVANJE POSLA JE TAJNA LJEPOTE U SVIJETU

Dobro djelo u značenju sadake na Zemlji ima svoju ulogu, koju je odredio Uzvišeni Allah. Stoga je Uzvišeni, kada je želio da onoga ko je to u stanju podstakne na dobro djelo-sadaku, kazao: “Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati!” (El-Bekare, 245.)

Uzvišeni Allah je zagarantovao bogatom čovjeku njegovo pravo da živi i da jede, ali je to isto zajamčio i siromahu. Da bi nas podstakao na davanje sadake, Uzvišeni nam je kazao da mi, ustvari, ne dajemo siromahu, nego dajemo zajam Uzvišenom Allahu, koji je odgovoran za opskrbu tog čovjeka.

Svako uzima neku od Allahovih blagodati koje su mu da­rovane, pa ih onda uljepšava i usavršava. Tim činom čovjek, shodno Allahovoj volji, uređuje svijet. Onaj ko nemarno oba­vlja svoj posao — gubitnik je. On radi jedan posao, ali je potre­bno da mu drugi ljudi obavljaju stotine drugih poslova. Kada čovjek nemarno obavlja svoj posao, Uzvišeni Allah mu dadne da sarađuje sa ljudima koji će za njega nemarno obavljati svaki posao, pa će na kraju biti gubitnik. Zašto? Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Allah je na pomoći Svome robu sve dok on po­maže svome bratu.”

Znači, kada pomažeš svome bratu snagom i temeljito obavljenim poslom, Uzvišeni Allah će ti Svojom snagom biti na pomoći. U svakom slučaju ćeš nesumnjivo biti na dobitku, jer si pomogao nemoćnom čovjeku, da bi dobio pomoć od Svemoćnog Allaha. Iskreni vjernici znaju kako će zadobiti do­bro od svoga Gospodara. Oni će dati najbolje što imaju, da bi im Uzvišeni dao ono što je kod Njega najbolje. Tako će biti na dobitku. Kada je Uzvišeni učinio da su ljudi primorani da se obraćaju jedni na druge, želio je da se time održi ravnoteža u svijetu, jer kada ljudi zaposjednu sve blagodati, onda postaju nasilni i oholi.

Njegova mudrost nalaže da smo potrebni jedni drugima, tako da se niko ne može osjetiti nezavisnim od drugih ljudi. Svaki čovjek će, naprotiv, osjetiti da su mu, ma koliko imao, potrebni drugi ljudi, koji se u mnogim stvarima odlikuju nad njim.

Kada razborit čovjek kod sebe u jednom trenutku primijeti neku odliku, on mora putem svoga razuma tražiti odliku koju neko drugi ima u nečemu, pa će njegova uobraženost nestati. Onda kada nestane uobraženosti na svijetu, ljudi će biti mirni.

Na kraju ćemo rezimirati ono što smo obrazložili u ovom poglavlju.

Uzvišeni Allah je svakom čovjeku odredio njegovu nafaku koja se ne iscrpljuje u mnoštvu ime’tka. Može’š posjedovati milione, a da tvoja nafaka bude jako mala, dok u isto vrijeme čuvaš ostatak svoje imovine koju ćeš nekada predati njenim vlasnicima. Taj ostatak tvoje imovine koju čuvaš, nije tvoja  već nafaka drugih. Ti si po Allahovoj naredbi samo povjerljivi čuvar te imovine. Niko osim onoga kome je Allah to odredio ne može doći ni do najmanjeg iznosa te imovine.

Nafaka može biti materijalne, ali isto tako i duhovne prirode. Kodeks ponašanja koji je Allah postavio i koji se naziva Allahov Put je također jedan vid nafake, jer je nafaka sve ono čime se koristimo.

Kazali smo, također, da je Uzvišeni Allah rasporedio opskrbe na ovome svijetu tako da one garantiraju neprestanu životnu aktivnost i one su potčinjene potrebama. Nafaka nije raspoijdjena shodno prednostima i povlasticama, nego shodno potrebama svih ljudi. Ne postoje veliki i mali poslovi. Svaki halal posao daje obilnu nafaku pod uvjetom da ga čovjek potpuno i temeljito obavlja. Kada temeljito obavljaš posao, onda poštuješ darovitost koju ti je Uzvišeni dao. Tada ti nafaka dolazi u mjeri u kojoj će ti biti dovoljno, i više od toga.

Nastavlja se, ako Bog da.

Odlomak iz knjige: Nafaka

Autor: Muhammed Šarawi

Akos.ba

Povezani članci