Na 78. godišnjicu palestinske Nakbe: Godine progona, agresije i genocida

Petnaestog maja 2026. godine palestinski narod obilježava 78. godišnjicu Nakbe, dok se tragedija i dalje nastavlja – danas u još brutalnijim i organizovanijim oblicima. Ono što je 1948. godine počelo masovnim protjerivanjem, rušenjem sela i masakrima, danas se nastavlja kroz otvoreni rat istrebljenja usmjeren protiv palestinskog čovjeka, njegove zemlje, sjećanja i budućnosti.

Priče djedova i nana o izbjeglištvu, gladi, strahu i životu u šatorima više nisu samo uspomene iz prošlosti. One su postale svakodnevna stvarnost novog palestinskog pokoljenja. Historija se ponavlja na još suroviji način, a nova generacija proživljava Nakbu svojih predaka pod bombardovanjem, opsadom, glađu i neprestanim prisilnim raseljavanjem.

Život u šatorima za raseljene danas podsjeća na prve izbjegličke kampove u Gazi nakon 1948. godine: uske prolaze, nepodnošljivu vrućinu i hladnoću, širenje bolesti i insekata, nedostatak čiste vode i zdravstvene zaštite, te stalni strah od smrti. Šatori više nisu privremeno sklonište, već živi svjedok obnovljene Nakbe i otvorena rana Palestine.

Autor se prisjeća priča svog oca i rahmetli amidže Muhammeda o prisilnom protjerivanju iz sela Brir, istočno od Gaze, udaljenog oko 21 kilometar. Govorili su kako su se vraćali na leđima deve da uzmu vreće pšenice koje je porodica sakrila kako bi preživjeli. Danas Palestinci proživljavaju istu priču – vraćaju se ruševinama svojih domova da uzmu nešto od svojih stvari ili da potraže tragove života koji su imali. Mnogi od njih bivaju ubijeni dok pokušavaju doći do onoga što je ostalo od njihovih kuća i uspomena.

Sjećanja na prve izbjegličke dane uključivala su i širenje vaški, buha i stjenica među raseljenima, kao i nemoć međunarodnih institucija da osiguraju osnovnu pomoć. Kasnije je UNRWA počela prskati šatore i kuće pesticidima. Danas, nakon 78 godina, scena se ponavlja na još strašniji način: širenje bolesti, glodara i insekata, uz zabranu ulaska lijekova i sredstava za dezinfekciju, dok više od dva miliona ljudi u Gazi živi pod sistematskom opsadom i glađu.

Od oktobra 2023. godine Izrael vodi sveobuhvatan rat protiv Pojasa Gaze, u kojem su ubijene desetine hiljada Palestinaca, većinom žena i djece, stotine hiljada su ranjene, a više od 80 % objekata uništeno je potpuno ili djelimično. Većina stanovništva prisilno je raseljena, dok je nametnuta politika gladi i potpune blokade humanitarne pomoći s ciljem slamanja volje stanovništva.

Istovremeno, na Zapadnoj obali i u okupiranom Jerusalemu nastavljaju se politika aneksije, širenje naselja, oduzimanje zemlje, rušenje kuća i prisilno raseljavanje Palestinaca, uz sve intenzivnije nasilje doseljenika pod zaštitom izraelske vojske.

Ovo nisu odvojeni događaji, nego povezane faze kolonijalnog projekta čiji je cilj protjerivanje Palestinaca s njihove zemlje, brisanje njihovog nacionalnog identiteta i uspostavljanje sistema dominacije i rasne nadmoći.

Uprkos razaranju, gladi, ubijanju i međunarodnoj šutnji, Palestinci i dalje ostaju čvrsto vezani za svoju zemlju i svoja prava. Nisu ih slomile ni decenije rata, progona i okupacije. Pravo na povratak, pravo na slobodu i pravo na vlastitu državu ostaju neotuđiva prava koja ne zastarijevaju.

Na 78. godišnjicu Nakbe jasnije je nego ikada da Nakba nije završila. Ona traje i danas, samo modernijim i brutalnijim sredstvima. Ali jednako je jasno i to da palestinski narod, uprkos svemu što je pretrpio, nije odustao od svoje zemlje, svog identiteta i svog pamćenja.

Sedamdeset osam godina nakon Nakbe, Palestina nije izbrisana iz svijesti svijeta, pravo na povratak nije nestalo, a volja palestinskog naroda nije slomljena. Okupacijska država, koja je tokom osam decenija razvijala sredstva ubijanja i uništenja, neće uspjeti izbrisati jednu trajnu istinu: ovaj narod ostaje, a pravda će, ma koliko dugo čekala, na kraju pobijediti.

Palestineforum.net

Prijevod i obrada: akos.ba