Muhammed, s.a.v.s., sin Abdullahov

U intelektualnom i duhovnom nasljedstvu koje je ostavio Muhammed, s.a.v.s., naći ćemo  sve elemente uz pomoć kojih svaki čovjek može ispravno obnoviti svoju ulogu u životu

U prošlom, sadašnjem i budućem životu  Objava je zaštitnik koji čuva Zemlju i civilizacije od nestanka; ona osigurava da se u njima ne izmiješa ispravno sa zabludom.

Nećeš pogriješiti – dok gledaš uzvišenu Objavu kao čuvara – ako ti se pokaže kao svijetla kruna koju ukrašava veličina i moral i koju uljepšava čvrsta uvjerenost i iskrenost koja se jasno pokazuje između nebeskih upućivača tako jasno da skoro zatre sve mimo toga.

Ko su ti časni upućivači? Koji je taj podignuti putokaz?

Oni su poslanici kojima je naloženo da upućuju ljude tokom prvih vijekova.

Posljednji Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je obavezan upućivati ljude sve preostalo vrijeme. On je poslan s knjigom koja ostaje među ljudima sve dok bude dana i noći.

Među tim čestitim i ispravnim uočavaš – u skrušenosti i miru – Muhammeda ibn Abdullaha, nosioca posljednje Objave, stjecišta akaida i vrlina za koje sudbina veže ispravnost i predhodnih i potonjih.

On je oličenje uzvišenih vrijednosti u jednoj cjelini od mesa i krvi; možeš ga prepoznati veoma lahko po knjizi s kojom je i došao i mudrosti koja izvire iz njegovog poziva.

Ali je jedno sigurno: sa ovim velikanom ćeš moći stupiti u vezu, i upoznati njegov život u potpunosti samo ako za sebe izabereš visoke vrline po kojima je on živio.

A što se tiče onih koji se od početka zadržavaju samo na sebi, oni sigurno nikada s njim neće stupiti u vezu.

Griješnici koji žele pokajanje, neznalice koje traže znanje, zbunjeni koji traže opredjeljenje, neodgovorni koji tragaju za savršenstvom – svi će oni u svom nastojanju da dođu do cilja saznati mnogo o Muhammedu, s.a.v.s., jer će doći do upute uz pomoć njegovih znamenja i okoristiti se njegovim savjetima.

Izvori intelektualnog i sentimentalnog života u Muhammedu, s.a.v.s., izviru iz njegove spoznaje Allaha dž.š., i njegovog stalnog sjećanja na Njega  i uzimanja velikog udjela iz samih značenja Njegovih lijepih imena.

To je zato što je Allah, dž.š., stvorio čovjeka u savršenom liku, postavio ga upraviteljem na Zemlji, da bi bio Njegov namjesnik,opskrbio ga iz nje…

I ne samo to, nego mu je naredio da iskorištava njena dobra i upravlja njome, te mu poručio da poštuje svoje božansko porijeklo ( udahnjujući mu dušu od Njega ) i da se ne spušta na nivo prašine i šejtanovih spletki.

On bi trebao biti znan, ponosan, moćan, plemenit, milostiv, darežljiv i sve drugo na što upućuju lijepa Allahova imena  a što spada u osobine savršenstva i znakove ljepote i uzvišenosti.

I svijet – od postanka pa do svoga konačnog kraja – ne poznaje niti će poznavati čovjeka koji je bio zaokupljen uzvišenim mislima i hodao po zemlji, a svim srcem bio vezan za nebo, kao što je bio Muhammed, s.a.v.s.

Zaista je on onaj najbolji koji je ostvario u sebi i u onima oko sebe život upotpunjenog čovjeka.

On je bio produhovljeni čovjek kojem je data uloga Allahovog namjesnika, da prenese dijelove stvarnog značenja ove velike zadaće.

U intelektualnom i duhovnom nasljedstvu koje je ostavio Muhammed, s.a.v.s., naći ćemo  sve elemente uz pomoć kojih svaki čovjek može ispravno obnoviti svoju ulogu u životu.

Zatim jako bitna činjenica na koju treba da se osvrne u Poslanikovom životu jeste i njegov odnos spram Gospodara u dovama koje Mu je upućivao.

U njima je izražena osjećajnost, blage riječi i izrazita ljubav prema Gospodaru.

Jezički termini koji su upotrebljavani u prijevodu na naš jezik  a koji su korišteni u dovama su jako oskudni, prije svega zbog manjka riječi u našem jeziku  da se opiše pobožno obraćanje Allahu, dž.š., gdje Poslanik pribjegava ponavljanju u jednoj rečenici da bi otkrio svu ljepotu, ljubav i slavljenje koje se kriju u njegovim grudima.

Isto ono što možemo primjetiti u Poslanikovim dovama jeste i njegovo svjedočenje o samom sebi (da je on poslanik).

Šta znači kad Poslanik kaže svom Gospodaru: „Svjedočim da je Muhammed Tvoj rob i poslanik„?

To je primjer upornosti u prenošenju poslanstva i emaneta svim ljudima, ma koliko to oni poricali i njega negirali.

Ko promatra Muhammedov, s.a.v.s., životopis vidjet će da njegovim životom dominira oštrina intelektualne pažnje.

Izražena je njegova pažnja spram supruga, spram djece, unučadi, rodbine, prijatelja i komšija.

Muhammed, s.a.v.s., bio je cijeloga dana sabranih misli; vrlo bi ga rijetko snalazila odsutnost.

A kad bi spavao ova jaka osjetljivost pretočila bi se u njegovu duhovnost, pa bi i u tom stanju bio budnog srca.

Dnevna pažnja i noćna budnost počivala je na stalnom usmjeravanju ka Allahu, dž.š., i nesvakidašnjoj privrženosti Njegovm spominjanju.

Kada bi legao u postelju, rekao bi :

„Moj Gospodaru, predajem svoje lice pred Tobom,

Svoje stanje prepuštam Tebi, svoja leđa utječem Tebi iz straha i nade.

Ti si utočište i spas. Vjerujem u Tvoju knjigu koju si objavio i Tvog Poslanika kojeg si poslao.„

Pogledajmo u ovu potpunu predanost Allahovom zadovoljstvu, te ovaj završetak u kojem Poslanik oglašava svoje vjerovanje u sebe u i knjigu koju je primio.

Zaista je to velika odlučnost i čvrstina.

To je također potvrda od onoga koji poziva vjeri da je on prvi koji se odaziva dužnostima svog poziva, zahtjevima svoje misije, naredbi Božijoj, provodeći Njegove propise, sankcije i obrede.

Oni koji se bave proučavanjem Poslanikova, a.s., života  vide da je on rješavao sve probleme kako pojedinca tako i zajednice, pitanja prijatelja i protivnika, odredbe o ratu i miru, probleme vezane za stanje duše i  osjećanja te različita mišljenja, više od bilo koga drugoga u ljudskom rodu. A za sve to njegova duhovna čistoća  i intelektualna snaga ničim nisu oskrnavljene.

Ostavljao je dubok trag na druge, a nije potpadao ni pod čiji utjecaj. On je aktivni usmjerivač, a ne onaj koga drugi usmjerava.

Unapređivanje  njegovih moralnih, kulturnih i duhovnih vrijednosti jeste dio njega. Taj ga dio uvijek prati i njegova je vrijednost jednako postojana i bez pripreme.

A šta je sa drugim istaknutim ličnostima?

Njihovo moralno uzdizanje rezultat je njihovog napora stečenog posebnim sredstvima i posebnim samokontrolama.

Oni su u pravu kad se boje da će to izgubiti ili da će jačina toga biti umanjena u dodiru sa neznalicama.

Ti vidiš ovog plemenitog Poslanika među skupinom Arapa u različitim bučnim zajednicama kako upućuje svoje odmjerene riječi a da ne znaš čemu bi se više divio: ljepoti duše koja prati njegove riječi ili ljepoti sklada kojim povezuje svoje kazivanje?

Nijednoj od ovih ne približava se niko doli čovjek vičan peru koji sebi traži čistoću, svojim mislima mir, a potom piše sa razumjevanjem, smirenošću i dostojanstvom siru nikom drugo doli nama.

Natjerajmo sebe na stalno iščitavanje sire Poslanika, budimo sretni i Allahu zahvalni jer smo dio njega i on je dio nas – Muhammed sin Abdullahov.

Priredila: Amna Sinanović

Korištena literatura: „Obnovi svoj život“, Muhammed el-Gazali

Akos.ba