Teravih-namaz predvode četvorica mladih hafiza, tri svršenika Karađoz-begove medrese i jedan iz Turske: hafiz Suad Godušević rođen 1995. godine a hifz je položio. 2014., hafiz Aziz Makan rođen 1993. godine, hifz je položio 2014.g., hafiz Jusuf. Bećoja rođen 1993.g., hifz je položio 2014.g. i Ahmed Arif Akbaba hafiz iz Turske koji je rođen 1979.g. Među vjernicama u Mostaru vlada veliko interesovanje za ovim tervih-namazom . U prve dvije ramazanske večeri posjeta „hafiskoj teraviji“ je na izuzetno zavidnom nivou. Drugu teraviju za mladim hafizima koji se nakon svaka četiri rekata smjenjuju u mihrabu klanjalo je oko 80 džematlija.

Organiziranje klanjajna teravih-namaz s hatmom stara je tradicija kojoj je u Mostaru dugo vremena posvećivana velika pažnja. Mostar je važio kao grad s velikim brojem hafiza i istaknute uleme, tako da je oživljavanje ove tradicije bilo samo pitanje dana, godine kada će se kroz povoljan ambijent ponovo vratiti u naš grad. Glavni imam Medžlisa IZ Mostar Suljo ef. Cikotić naglašava kako je organizacija ovogodišnje hafiske teravije samo početak vraćanja te stare dobre tradicije, jer da bi ona postala stalna i da bi bila konstantna na njenoj organizaciji i pružanju podrške trebat će još raditi. „Zahvalan sam odgovornim ljudima u Islamskoj zajednici koji su nam pružili punu podršku, prije svega mislim na Izvršni odbor Medžlisa, mostarskog muftiju Dedovića, direktora Medrese hafiza Tuleka, Centar za učenje Kur’ana. Islamska zajednica proteklih dvadeset godina uložila je veliki napor u Mostaru kako bi se napravio jedna ugodan ambijent za vjernike u ovom gradu. Rezultati tog rada počinju već davati svoje slatke plodove. Obnovljene su džamije, džemati, odgojene brojene generacije djece kroz naše mektebe, našu Medresu, uz ove rezultate koje ostvaruje Centar za učenje Kur’ana tako da već sada možemo imati i hafisku teraviju i hafisku mukabelu u Mostaru“, ističe ef. Cikotić. Govoreći o vjerskom značaju hafiske teravije naglasio je da ona treba biti ponos svakog vjernika „ Mostar je ulemanski grad koji je iznjedrio velikane islamske misli   i na ovaj način mu ponovo vraćamo stari ponos i dostojanstvo“, zaključio je ef. Cikotić.

Pouzdano se ne zna kada je prekinuta praksa klanjanja teravih namaza s hatmom u Mostaru. Možemo pretpostavljati da se to desilo prije ili poslije Drugog svjetskog rata, jer podaci koje bilježi Hivzija Hasandedić o mostarskim hafizima upućuju na takav zaključak. Hadži hafiz Ahmed efendija Makeljić, dugogodišnji imam Tere Jahja džamije na Carini, 27. noć ramazana 1898. godine klanjao je teraviju u Koski Mehmed-pašinoj džamiji s hatmom. Teraviju je tada za njim klanjalo 138 ljudi, a završena je za dva sata i deset minuta. Hafiz Makeljić, čije su učenje pratila i kontrolisala dvojica hafiza koji su sjedili u minberi, proučio je cijeli Kur’an a da se nijedanput nije pomeo. Išao je 1898. godine u Meku i hadž obavio. Bio je poznat kao jak (kavi) hafiz i imao je veoma lijep glas (mekam). Umro je u Mostaru 27. maja 1908. godine. Hafiz Salih efendija Puzić (4. aprila 1897. – 21. januara 1959. godine) slovio je kao dobar (kavi) hafiz i često je uz ramazan na mukabeli po cijeli džuz sam učio.