Mirsad Siručić – jedini Srebreničanin koji se aktivno bavi trčanjem

“U Srebrenicu sam se vratio prije 17 godina s porodicom. Prije dvije i po godine sam se oženio, a prije mjesec i po dobio predivnu kćerkicu. Neizmjerno sam sretan zbog toga. Kako sam se vratio u Srebrenicu ja se bavim trčanjem, čisto rekreativno. Intenzivnije sam se trčanju i učešću na takmičenjima i polumaratonima posvetio zadnje dvije godine. Prije dvije godine sam učestvovao u trci ‘tribalion’ s jednim prijateljem. To je trka duga 21 kilometar s 30 vojnih prepreka. Tu sam ostvario dobar rezultat. Od tada je krenulo intenzivnije trčanje. Sada trčim konstantno. Učestvovao sam na raznim polumaratonima i humanitarnim trkama kao što su Tuzla, Banovići, Rama, Sarajevo i druga mjesta”, kaže Siručić za Anadolu Agency (AA).

Siručić se svakodnevno priprema za nova takmičenja, a plan mu je da istrči maratone u Tuzli i Splitu.

“Mnogo je dobrih trkača, ali sam ostvario neke lične rekorde. Moj najbolji rezultat polumaratona je 1:40. U narednom periodu plan mi je da idem u Split, da trčim maraton. Taj maraton će biti održan u februaru naredne godine. Odlučio sam i da se prijavim za maraton u Tuzli, koji će biti održan krajem decembra. To mi je priprema za maraton u Splitu. Trčanje je ljubav koja ne može da se ugasi. Svaki novi kilometar me tjera da još pređem i trčim. Mislim da ću trčati dok sam živ i zdrav”, govori Siručić.

Trčanjem se počeo baviti samoinicijativno, a kako kaže, nastoji da u najboljem svjetlu predstavi Srebrenicu, te zbog toga uvijek nastupa u posebnoj majici.

“Oprema je vrlo bitna. Moja dodatna oprema je moja majica na kojoj piše ‘Jedan grad, jedna ljubav, Srebrenica’. Mnogi kada vide taj natpis aplaudiraju. Ljudima je drago da neko iz Srebrenice učestvuje na takmičenjima”, govori Siručić.

Dodaje da je trčanje skup i zahtjevan sport.

“Skup je ovo sport, pogotovo kada ste jedini u gradu koji se bavi trčanjem. Finansiram sam sebe, tako što plaćam gorivo, kotizacije za takmičenja, odlaske. Bilo bi meni drago da to neko prepozna, moj rad i trud, ali do sada nije bilo podrške”, ističe Siručić.

Siručića u Srebrenici često možete vidjeti kako trči kroz grad, prema Bratuncu, na Guber. Drago mu je čuti “pozitivne kometare i lijepe riječi od sugrađana”.

“Trčim zbog svog grada, mojih ljudi ovdje, moje porodice, trčim u ime svih ljudi iz Srebrenice. Moj grad je Srebrenica, i drago mi je kada čujem pozitivne komentare, kada mi kažu fine riječi kada trčim. Nadam se da će biti tako i u budućnosti”, ističe Siručić.

Mladi Srebreničanin kaže da u svemu što radi daje od sebe maksimum pa tako i u trčanju. Cilj mu je da ostvaruje dobre rezultate, da bude fizički spreman i ode na što više takmičenja.

“Od sebe dajem maksimum, da napredujem. Trčim konstantno. Samoinicijativno treniram, ima dosta i obaveza, kćerka je došla, i treba posvetiti pažnju. Nastojim bar svaki drugi dan da pretrčim minimum 15 kilometara. Potreban je veliki fizički napor, ali i psihička spremnost. Bez psihe fizička sprema ne znači. Ako mozak kaže da ne može dalje onda ne može. Kada se psiha i fizička spremnost ukomponuju rezultat ne izostaje. Nadam se da će me uskoro moji sugrađani ispratiti i bodriti na nekom od maratona ili polumaratona”, zaključuje Siručić.