>
Minhen: U džematu Hidaje tribina o Kur'anu Minhen: U džematu Hidaje tribina o Kur'anu
U subotu večer, 26.01.2019. godine, nakon jacije-namaza, u 20:00 sati, u džematu Hidaje e.V. (Minhen), u prepunim prostorijama džemata, održana je tribina na temu... Minhen: U džematu Hidaje tribina o Kur'anu

U subotu večer, 26.01.2019. godine, nakon jacije-namaza, u 20:00 sati, u džematu Hidaje e.V. (Minhen), u prepunim prostorijama džemata, održana je tribina na temu “O Kur'anu“. Nakon proučenog odlomka iz Kur'ana prisutne u džematu poselamio je mr.sc. Damir-ef. Babajić, koji je bio u ulozi moderatora, te najavio tok tribine.

„Uči u ime svoga Gospodara koji stvara, koji je čovjeka stvorio od ugruška. Uči, Plemenit je Gospodar tvoj, koji je podučio čovjeka da se perom služi“ (Kur'an). Prva objava koja je kasnije inspirirala na hiljade i hiljade znanstvenika širom svijeta je bila IQRE – uči, čitaj, proučavaj, naučavaj. To je prvi imperativ u Božjoj Objavi muslimanima. Kur'an je zabilježen na dva načina: usmenim i pismenim putem. Među ashabima je bilo mnogo hafiza.  Poslanik je uvijek davao prednost onima koji su Kur’an znali napamet. U hadisu se navodi da je “U bici na Tebuku bajraktar plemena Benu Nedždžar bio Ammar ibn Hazm. Poslanik je od njega uzeo zastavu i predao je Zejdu ibn Sabitu. Tada je Ammar upitao Poslanika: ‘Allahov Poslaniče, da nije do tebe stiglo nešto ružno o meni?’ ‘Ne’, reče Allahov Poslanik, ‘Kur'an ima prednost,’ a Zejd ibn Sabit je hafiz Kur'ana’.” Allah kaže: „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo ga Mi čuvati“. I mi večeras dajemo prednost našim hafizima. U uvodnom obraćanju istakao je Babajić.

Prvi govornik na tribini bio je kurra hafiz Admir-ef. Husić. On je govorio o čuvanju Kur'ana, njegovom prenošenju, učenju napamet, od vremena Poslanika a.s. pa sve do danas. Govorio je o Kur'anu „Allahovom govoru“, te o idžazi. Kur'an se prenosio od Poslanika a.s. do danas učeći, tako je i sačuvan. Zato možemo reći da je svaki harf koji je zapisan u Mushafu istinit, da nema sumnje. I to je ono čime se ovaj Ummet razlikuje od drugih, u čuvanju Objave. I velika je počast imati vezu sa Poslanikom, a tvoja veza se ogleda u pravilnom učenju Kur'ana te da znaš tedžvid, to je tvoja veza sa Poslanikom. Ako znaš da si u lancu koji čuva Allahov govor-zar to nije čast? I znaj, dobro čini, i u dobru kojeg činiš čini ga i dalje, stalno, pogotovo kada je u pitanju znanje-istakao je hafiz Husić. Šta znači riječ hafiz? Kako se čuva Kur'an? Ko su hafizi? Kako se postaje hafiz, koji su načini učenja hifza? Šta je muhaffiz? Koje su to isprike na putu učenja Kur'ana?- o tome je dalje govorio i dao odgovore na postavljena pitanja uvaženi hafiz Husić, koji je u izuzetno temeljitom predavanju predstavio važnost učenja, razumijevanja i učenja Kur'ana napamet.

Muslimani naspram Kur'ana imaju velike obaveze, savladavanje učenja Kur'ana na arapskom jeziku, podučavanje djece njemu, nastojanje da se uči napamet i bez grešaka. Kaže se u hadisu: “Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu.” Ono što se traži od muslimana je da uloži maksimalan trud u učenju Kur'ana i nije dovoljno da se ograniči samo na suhoparno izgovaranje harfova, ako je u mogućnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uči) na najispravniji mogući način. U očuvanju Kur'ana značajnu ulogu imale su i žene. Danas je veliki broj hafiza žena. No, žene čuvaju Kur'an i na druge načine, čuvajući njihovu vrijednost, podučavajući učenju Kur'ana i primjenom njegovih vrijednosti. – istakao je Babajić te pozvao drugog govornika ove tribine muallimu Eminu Hodžić.

Ona je govorila je na temu „Podučavanje žena i djevojaka Kur'anu Časnom na primjeru džemata Hidaje“. „Šta me podstaklo da podučavam Kur’anu? Prije svega emanet koji sam ponijela od onih najodabranijih, a to su čuvari Kur’ana!Između ostalog, u tekstu idžazetname koju sam dobila od uvaženog alima Muhiddin El Kurdijj-a,  piše o meni:”da u podučavanju Kur’ana, koliko bude u mogućnosti, nikoga ne odbije…”! Potreba za druženjem i edukacijom je opšta potreba žena u dijaspori. Pronaći mjesto koje svojim karakterom pruža duhovni ugođaj sa vjerskim sadržajem, spojen sa društvenom komponentom, može biti samo džamija! Pronaći neiscrpni izvor koji neće presušiti i iz kojeg će se duše stalno napajati, može biti samo Kur’an! Druženja na ovakvim osnovama su najbolji vid zikra i dova! Dakle, seminar Kur’ana za žene je počeo 2010.godine i traje, hvala Allahu, kontinuirano do danas i to svake subote. Učenje Kur’ana slijedi sa tedžvidom po kiraetu Imama Asima   a poslije toga tumačenjem tj. tefsirom ajeta. Tako 23 polaznice (od 23.-65. godina) završavaju 2015.godine prvu hatmu zajedno, od sure El-Fatiha  do En-Nas, dok njih 16 djevojaka završava na isti način hatmu 2016.godine. Sledeća hatma nam je ove godine, ako Bog da.  Osmislila sam Crash-kurs sufare tj. u roku od 5 redovnih termina se završi arapsko pismo i počne se učiti u Kur’anu! Radim to više od tri godine i rezultati su zapanjujući! Ovakav vid učenja može biti samo uz mentora nikako samostalno. Vodim isto tako seminar Kur’ana za omladinu  jednom u sedmici. Do sada ih je ukupno bilo 144 koji su prošli sufaru. Trenutno 40 žena redovno pohađa seminar, sa kojima radim od septembra do februara intenzivni kurs tedžvida. Najbitnija komponenta da neko počne učiti u Kur’anu i da na tome ustraje jeste, motivacija i samo motivacija! To je najveća uloga mentora, da ohrabri da obraduje i da pozitivnim primjerima pospiješi da se ustraje na tom hajr djelu“ istakla je muallima Emina.

U vremenu Ebu-Bekra došlo je do sukoba između muslimana i lažnog poslanika Musejleme, u kojem je poginulo oko 70 hafiza i Ebu-Bekr je naredio da se ono što su dotadašnji hafizi znali (bilo ih je mnogo) uskladi i zapiše u jednu knjigu. Taj zadatak je povjeren Zejdu ibn Sabitu. On je to uradio i Kur'an je tako zapisan i pohranjen kod Ebu-Bekra, zatim poslije njegove smrti kod Omera, a onda kod njegove kćerke Hafse.  Od vremena Poslanika a.s. pa sve do danas hvala Allahu postojali su i imaju čuvari Kur'ana, naši plemeniti hafizi. I Bosna i Albanija i Kosovo i cijeli Balkan i cijeli svijet ima svoje čuvare Časne knjige. Imamo i mi hafize svog vremena-istakao je Babajić te najavio posljednjeg govornika na ovoj tribini dr. hfz. Benjamin-ef. Idriza.

O tome ko je bio hafiz Idriz-ef. Idriz, o njegovom životu, životnom putu, životnim karakteristikama, trnovitom putu, porodici hafiza, govorio je upravo njegov sin koji je i sam čuvar ove plemenite knjige hfz. dr. Benjamin-ef. Idriz. Benjamin-ef. je govorio o hafizu Idriz-ef. kao čovjeku, ocu, imamu, muhaffizu, alimu, utemeljitelju medrese.  Na početku je istakao da je ovo prvi puta da govori o liku i djelu svog babe. Naš odnos nije bio samo kao odnos sina i oca, nego on je bio komadant a ja sam bio vojnik, počinje svoj govor Benjamin-ef. U njegovoj porodici pet generacija je hafiza, njegov babo Ibrahim je bio hafiz, djed Idriz je bio hafiz a i pradjed je bio hafiz. O kakvoj porodici hafiza se radi potvrđuje činjenica da je njegov djed hafiz Ibrahim odbio potpisati fetvu o ukidanju hidžaba za vrijeme Titine Jugoslavije, a imao je velike pritiske od tadašnjeg sistema vlasti, te mu se zbog toga zabranjuje rad u islamskoj zajednici, a imao je sedmero djece-ističe Benjamin. Potom je ispričao jedan istiniti događaj koji mu je babo hfz. Idriz ispričao:“Jedne noći sjedimo i plačemo, cijela porodica, jer smo bili gladni, a babi nisu dali da radi. Bilo je lijepo vrijeme pa se spavalo i napolju. Nismo mogli da spavamo od gladi. Babo je cijelu noć hodao po avliji i cijelu noć učio Kur'an, sve do zore. Kada je zora nastupila i zaučio ezan za sabah probudio nas je i džematile smo klanjali sabah-namaz. Kada smo završili sa namazom neko je zakucao na vrata. Mi smo mislili ponovo dolaze naredbenici sistema da bihuzure babu. Babo je otvorio vrata. Kada je otvorio vrata ispred vrata nije bilo nikoga ali su bile sve potrebne namirnice za porodicu. Tada smo osjetili slast. To je blagodat učenja Kur'ana. Od tog vremnena sam počeo da učim hifz“ istakao je Benjamin o svom babi i djedu. Potom je kazivao svoj trnoviti put ka tituli hafiza, o bratu hafizu, sestri hafizi ali i sestriću hafizu. Govorio je o raznim projektima i djelima svog babe, od gradnje džamije, 44 godina imamskog poziva, od tih 30 godina u Aladža džamiji u Skoplju, privatnoj medresi (50 polaznika završilo tu medresu), o muhaffizu 30 hafiza i nekoliko stotina svršenika hatmi. „U porodici imamo 14 hafiza. Moj babo je volio Kur'an, bio je veliki alim, nije studirao u arapskom svijetu, ali je sebe izgrađivao kod kuće čitajući 7-8 sati dnevno. Kod kuće je usavršio arapski jezik do te mjere da je perfektno govorio i pisao na tom jeziuku. On nije htio pisati na drugom jeziku osim arapskom i osmanskom. Te 2005-te godine poslije ramazana, šesti dan Ševvala, nakon iftara preselio je na ahiret“-zaključuje Benjamin svoje izlaganje.

Nakon tribine uslijedila su pitanja, gosti su postavljali pitanja a predavači odgovarali. Prema riječima prisutnih tribina je i više nego uspjela, izuzetno zanimljivog sadržaja, a sve to potvrđuje i posjećenost tribini gdje se tražilo mjesto i stolica više.

Na kraju Damir-ef. se zahvalio svima koji su izdvojili svoje vrijeme i došli da podrže ovaj, za sve nas, izuzetno važan projekat, kao i predavače koji su zasigurno morali izdvojiti puno truda i vremena kako bi nam govorili o ovoj temi.  Tribina je završena učenjem dove koju je proučio jedan od imama džemata Nusret-ef. Hodžić.

D.B.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.