U FokusuVijesti iz zemlje

Mašović: Stotinjak neidentificiranih žrtava genocida u Srebrenici ukopati u Potočarima

NN žrtve nemaju srodnika od kojih je moguće uzeti uzorak DNK ili su srodnici također ubijeni i još uvijek nisu pronađeni

Blizu 100 žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine u Srebrenici, koje je trenutno nemoguće identificirati i čiji posmrtni ostaci godinama leže u mrtvačnicama u Bosni i Hercegovini, trebalo bi ukopati u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, smatra Amor Mašović, čovjek koji je postao simbol potrage za onima koji su nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini, javlja Anadolija.

Duži vremenski period radio je na poziciji predsjedavajućeg Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, a penzionisan je prije nekoliko godine.

Iako je u penziji, na raspolaganju je kako udruženjima i institucijama tako i porodicama kada je riječ o procesu traženja nestalih osoba.

Još jednom je ukazao na problem neidentificiranih osoba koje nemaju ime i prezime čak i 15 godina nakon ekshumacije iz velikog broja masovnih grobnica sa žrtvama genocida počinjenog na području Srebrenice.

“Prema informacijama koje sam imao u vrijeme dok sam bio u Kolegiju direktora Instituta, raspolagalo se brojem od 98 žrtava genocida, koje nemaju imena i prezimena, a iz čijih skeletnih ostataka je uspjela izolacija DNK profila. Bilo da se radi o kompletnim tijelima ili najčešće nekompletnim skeletnim ostacima iz sekundarnih masovnih grobnica Srebrenice, izolacija je uspjela, ali nije došlo do podudaranja niti jednog DNK profila izolovanog iz krvi preživjelih srodnika – majki, očeva, braće, sestara, djece žrtava genocida u i oko Srebrenice. Zbog toga se nije moglo ni odrediti ime i prezime. Pouzdano možemo tvrditi da su imena tih 98 žrtava, koliko je bilo u to vrijeme, a možda danas taj broj prelazi i 100, a koji se nalaze u centru Tuzli, sakrivena u onih još oko 1.000 neidetifikovanih žrtava genocida u Srebrenici, samo što ne možemo odrediti koja se imena kriju iza ovih posmrtnih ostataka”, pojasnio je Mašović.

Razlozi zašto nisu identificirani su vrlo jednostavni.

“S obzirom na to da se u Srebrenici nije desilo ili se u minimalnom procesu desila tzv. pogrešna identifikacija, jer su gotovo sve žrtve Srebrenice, izuzev onih koji su identificirani klasičnom metodom u ranu jesen ili kasno ljeto 1996. godine, identificirane DNK metodom. Najveći broj tih žrtava nema bliske srodnike od kojih bi se mogla uzeti krv za DNK analizu i upoređivanje ili su imali bliske srodnike, ali su i ti bliski srodnici takođe žrtve koje do danas nisu pronađene. Tako da ne možemo izvršiti upoređivanje. Neki od njih su u mrtvačnicama duže od decenije. Mislim da ima nekih žrtava koje su ekshumirane prije više od 15 godina. Oni još uvijek leže u onoj hladnoj mrtvačnici bez ikakve naznake kada bi se mogao dogoditi trenutak da se i s njima oprostimo”, izjavio je Mašović za Anadoliju.

Poručio je da “oni zaslužuju naš oproštaj”.

“Oni su bili ljudi koji su dijelili sudbinu svih Srebreničana tokom gotovo sve četiri godine agresije na Bosnu i Hercegovinu. Oni su dijelili i onu glad, žeđ i nedostatak soli u Srebrenici tokom okupacije. Dijelili su i one redove za strijeljanje u kojima su zajedno stajali, pored onih koji su dobili svoja imena i prezimena i danas imaju svoje nišane u Potočarima. Oni su bili u kašikama bagera kada su ih zatrpavali, bili su zajedno i kada su ih odvozili u sekundarne, a ponekad i tercijarne masovne grobnice. Bili su zajedno i u trenutku kada smo ih ekshumirali iz tih primarnih, najčešće sekundarnih masovnih grobnica. Dakle, pronađeni su u masovnim grobnicama. Tu nema pojedinaca koji su pronađeni negdje usamljeni u nekoj pojedinačnoj grobnici pa bi se moglo spekulirati kojoj etničkoj skupini ta žrtva pripada”, kazao je Mašović.

Smatra da i oni zaslužuju da “počivaju u svetoj potočarskoj zemlji pored svih ovih svojih saputnika”.

“Zašto oni ne mogu dobiti svoje nišane? Nadam se privremene nišane, ali ako ne budu privremeni nego stalni na kojima će pisati NN s brojem i nazivom grobnice iz koje su ekshumirani. Ti ljudi zaslužuju da se i njima uči Fatiha. Mislim da je naš odnos prema našim mrtvima nehuman, neljudski. Ne mora značiti da će oni ostati pod NN nazivom, možda će se pojaviti neki pra, praunuk, a imali smo takve slučajeve”, pojasnio je Mašović.

Apeluje na sve ljude da se počnemo odnositi ljudski prema svojim mrtvima.

“U Potočarima će se kroz tih stotinjak NN nišana pokazati sva monstruoznost zločina. Mnoge žrtve, nakon genocida, nisu mogle vratiti ime i prezime. Iz tih posmrtnih ostataka je uzet DNK, ali i dalje nema imena. Ako se desi za deset, 50 ili 100 godina da pra, pra, praunuk da krv za nekog svog srodnika, nišan se može skloniti i onda će se napisati ime i prezime”, dodao je Mašović.

U toku su pripreme za kolektivnu dženazu i ukop još najmanje 29 žrtava genocida počinjenog 1995. godine na području Srebrenice.

akos.ba

Povezani članci