Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Marketing homoseksualnosti: Suptilne metode promocije homoseksualnosti

Marketing homoseksualnosti: Suptilne metode promocije homoseksualnosti

 Piše: Mirsad Spahić 

Danas aktivisti gej-prava koriste retoriku, psihologiju i medije – elemente modernog marketinga, kulturu, pravo, pa čak i sportske i druge manifestacije – da bi homoseksualnost pozicionirali tako da društveni tokovi i rasprave o njoj idu u smjeru koji oni naznačuju i koji njima i njihovim interesima odgovara. Na tom planu su posebno angažirane mnogobrojne LGBT organizacije i njihove mreže.

Mnogo je definicija marketinga, a sve se mogu sublimirati u jedno, da je to proces planiranja i stvaranja (proizvođenja) ideja, proizvoda i usluga, određivanje cijena, promocije i distribucije kako bi se obavila razmjena koja zadovoljava ciljeve pojedinaca i organizacija. Na toj osnovi se gradi strategija uvjeravanja u kojoj se stvara klima za poruku koju šalje marketinški stručnjak i koja utječe na buduće odluke i tokove, a da se uopće ne primijeti kako ikoga u bilo šta uvjerava. Set Godin, jedan u svijetu od najpoznatijih i najomiljenijih autora koji pišu o marketingu, naglašava da je za njega marketing najmoćnija sila kojom raspolažu ljudi koji žele da dovedu do promjena. Njegovo je mišljenje da ljudi najprije ispričaju priču sebi, a zatim se iz petnih žila trude da ta priča postane istinita. Danas aktivisti gej-prava koriste retoriku, psihologiju i medije – elemente modernog marketinga, kulturu, pravo, pa čak i sportske i druge manifestacije – da bi homoseksualnost pozicionirali tako da društveni tokovi i rasprave o njoj idu u smjeru koji oni naznačuju i koji njima i njihovim interesima odgovara. Na tom planu su posebno angažirane mnogobrojne LGBT organizacije i njihove mreže. Tako je 2003., zbog lobiranja, zagovaranja, regulative javnog mnijenja i borbe za LGBT populaciju, osnovana Queer mreža Jugoistočne Evrope.

U Californiji javne škole finansirane državnim novcem moraju imati program za edukaciju djece o razlikama u seksualnoj orijentaciji. Jedan primjer takvog programa sadrži prezentaciju sponzoriranu od strane „Gay, Lesbian, and Straight Educational Network“ (GLSEN). U jednom dijelu te prezentacije dječak izjavljuje kako je prekrasno odijevati mamine štikle i pita: „Zašto je pogrešno biti poput djevojčice?“

Tu posebno u masovnom uvjeravanju dolaze do izražaja dvije opcije Leona Festingera; opcija nagrade/kazne i opcija iznuđenog pristajanja. Nemali broj ljekara i psihologa još uvijek homoseksualnost smatra bolešću i tvrde da za to imaju razloga, a mnogi homoseksualci koji prihvate terapiju bivaju izliječeni. Možda najupečatljiviji je citat izliječenog homoseksualca i osnivača udruge Exodus International, Alana Chambersa: ,,Činjenica je da postoje deseci tisuća muškaraca i žena koji su kao i ja nadvladali homoseksualizam… mi smo živi dokaz! Odluka Američkog društva psihijatara, Svjetske zdravstvene organizacije i sličnih organizacija ili pojedinaca koji tvrde da homoseksualnost nije bolest, iako dolazi od znanstvenika, ne temelji se na znanosti. I nakon uklanjanja homoseksualnosti iz „Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders“ (DSM), većina psihijatara u Americi su gledali na homoseksualnost kao na patologiju, a većina psihijatara širom svijeta i dalje nastavlja gledati na istospolne porive kao znak mentalne bolesti. 
Homoseksualci koji dožive prirodnu smrt žive u prosjeku 18 godina kraće od heteroseksualaca. Također, imaju naglašeno veću šansu da dobiju AIDS, hepatitis A i B, sifilis, klamidiju, gonoreju, smrtno oboljenje jetre – zarazni hepatitis koji povećava rizik od raka jetre, oboljenje imunološkog sistema koje je gotovo uvijek smrtno – uključujući i popratna tumorna oboljenja, upala pluća, rak debelog crijeva koji je često smrtonosan, različita crijevna oboljenja i druge zarazne bolesti, daleko veći rizik od samoubojstva…

Planska propaganda i homoseksualna revolucija

U februaru 1988. u Warrentonu u blizini Washingtona sazvan je sastanak vodećih homoseksualnih aktivista. Poslije sastanka, dvojica homoseksualnih aktivista i sociologa, Marshall Kirk i Hunter Madsen, napisali su Homoseksualni manifest koji traži da se „prekine s izlizanim tehnikama pokreta u korist brižno proračunate propagande i tako položi temelje za sljedeću fazu homoseksualne revolucije. Njihova strategija je da je društvo koje poriče da mu svaki deseti ili čak peti građanin ima naglašene homoseksuane sklonosti i gradi zakone i vrijednosti na tom poricanju teško bolesno. Svi heteroseksualci, pa čak i homoseksualci koji se ne bore za gej- prava smatraju se neprijateljima, te se etiketiraju i optužuju, ponajprije za homofobiju koja se nerijetko uspoređuje sa strahotama koje su počinili nacisti. Homoseksualci imaju značajnu kupovnu snagu, ali i moć da bojkotiraju one firme i proizvode koji nisu na njihovoj strani, te tako ih natjeraju da im budu naklonjene i da se čak reklamiraju u njihovim časopisima. Mnogo je primjera koji potvrđuju ovu činjenicu, a jedan od najočiglednijih je slučaj kada se aviokompanija “United Airlines” u San Franciscu usprotivila odluci gradskog odbora da daje iste povlastice homoseksualnim, kao i heteroseksualnim parovima, homoseksualni aktivisti su pokrenuli bojkot, tužbu i brojne reklamne kampanje protiv tog preduzeća. Uz prikazivanje samo jednoznačno lijepe slike homoseksualaca, gdje su od posebne koristi poznate historijske ličnosti (ne mogu poreći ono što im se pripisuje, a imena su im u udžbenicima), terminološko uljepšavanje pojmova, godine 1989. pokret za prava homoseksualaca objavio je strategiju o tome, kako se homoseksualno ponašanje može “prodati” na posve nov način, i to kao pitanje građanskih ili ljudskih prava. Najvažniji zadatak ovog plana je doktrinacija školske i predškolske djece.

Marketinški koncepti koje je homoseksualni pokret i lobi uveo u medije danas predstavljaju baš homoseksualce kao super-model bogatih, inteligentnih, duhovitih, simpatičnih i društveno uspješnih osoba. S druge strane, po istoj matrici, za svu patnju i svaku bolest povezanu sa homoseksualnim ponašanjem krivi se “neupućeno i homofobno društvo”. Nažalost, većina građana još uvijek nije svjesna o čemu se radi. Nasjeli su na priču o borbi za prava istospolaca, a ustvari uopće se ne radi o istospolcima. Možda se u čudu pitate: Pa kako to sad? Putem tehnika masovnog pranja mozga, kojima se stručnjaci za politički marketing danas već rutinski koriste, vladajuće elite žele nametnuti mišljenje kako se radi o zaštiti prava onih ljudi koji osjećaju istospolnu privlačnost. Međutim, istospolci, barem većina njih, nemaju veze s novom ideologijom. Većina istospolaca nikad u životu nije bila na paradi ponosa, niti im naumpada biti dio tog cirkusa, i većina istospolaca misli da djeca trebaju imati oca i majku, baš kao što misle i heterospolci (to se vidjelo i na protestima u Parizu kada je stotine istospolaca protestiralo protiv zakona o gay brakovima). LGBT udruženja okupljaju jedan vrlo mali dio istospolaca, pobornika nove ideologije, a taj iako mali djelić istospolne populacije, vrlo je glasan i agresivan, te samo služi dženderistima (uglavnom heterospolcima) u zavođenju nove diktature, kao toljaga za ušutkavanje neistomišljenika. U stručnoj literaturi takvi istospolci, pobornici dženderizma, nazivaju se militantnim istospolcima. Njima, kao i njihovim nalogodavcima, dženderistima, uopće nije cilj uspostava istospolnih brakova, kao navodnog prava manjina, već je njihov cilj rušenje braka kao temeljne institucije društva.

preporod.com

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top