Krajnji domet boravka u prirodi nije roštiljanje
Najčešće prepreke na putu fizičke aktivnosti su uglavnom vezane za nedostatak vremena da ukalkuliše sve obaveze i da odvoji vrijeme za „ove male ćejfove“.
Biciklizam i skijanje, sportovi su koje je objedinio i u kojima uživa Zijad Okanović pedesetpetogodišnji nastavnik vjeronauke iz Sarajeva. Skija još od studentskih dana, a biciklizmom se bavi već petnaest godina. Rođen je i odrastao na Modračkom jezeru. Porodica igra veliku ulogu u njegovom životu, a upravo je ona i razlog bavljenja biciklizmom.
„Prvenstveno mi je bilo važno da svojoj djeci omogućim jedan zdrav sportski život u vrijeme odrastanja, sa okruženjem koje promovira boravak u prirodi. I skijanje i biciklizam podrazumijevaju boravak u prirodi. Zimi na planini i snijegu, a ljeti na biciklu asfaltom, makadamom, kroz šumu“, govori na početku našeg razgovora Zijad.
Porodica i sport
Obzirom da je, kako kaže, odrastao na selu različita svakodnevna fizička aktivnost je bila sastavni dio njegovog života. Pored pomaganja roditeljima u svakodnevnim poslovima, najčešća aktivnost je bila kupanje i plivanje na Modračkom jezeru i igranje fudbala ili kako su oni to zvali ”lopte na male golove”. Srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Sarajevu i u tom periodu nije imao neku posebnu fizičku aktivnost osim kao i svi ostali učenici, na predviđenim časovima Tjelesnog i zdravstvenog odgoja.
„Kada sam počeo studirati, negdje na drugoj godini studija mi se ukazala prilika da povoljno nabavim skijašku opremu seni i svom prijatelju, jer ko će skijati sam! Pošto smo studirali u Prištini, najbliže skijalište nam je bilo na Brezovici. Prvim autobusom iz Prištine bi otišli do Brezovice i kasno navečer bi se premoreni vraćali nazad. To su bili naši prvi, ali uspješni skijaški dani. Ono što je najvažnije proskijali smo, a skijam i danas“, priča Zijad.
Kada se počeo baviti biciklizmom, to je bila samo još jedna aktivnost koju je počeo redovno upražnjavati. To je bilo na samom početku ekspanzije biciklizma u Sarajevu, 2005. godine.
„Moja kćerka i sin su trenirali skijanje u Skijaškom klubu Bjelašnica i u okviru redovnih godišnjih aktivnosti bila je predviđena i vožnja biciklom u ljetnom periodu kada nema snijega. Nakon nekoliko treninga uvidio sam da postoji mogućnost da i mi roditelji učestvujemo zajedno sa svojom djecom u vožnji bicikla koje su organizovane kao trening. To su bile ture od 50-tak i više kilometara. To je podrazumijevalo i nabavku kvalitetnijeg bicikla. Tako je krenulo i traje do danas“, prisjeća se Zijad.
Obzirom da su porodično bili uključeni, manje-više u sve aktivnosti nije bilo negativnih komentara.
„Bilo je komentara, kada recimo pričam ljudima da smo vozili iz Sarajeva preko Trnova na Bjelašnicu i u povratku preko Krupca do Sarajeva – komentar ‘a što ti to treba’. Moj komentar bi bio uglavnom osmijeh na licu“, ističe on.
Svaki dan poseban
Današnja oprema i za biciklizam i skijanje je već posebna industrija u koju se ulaže jako puno novca, upoznaje nas Zijad, pa samim tim postoji i oprema za različite „džepove“. Kao i u svemu, ako to želite i volite vi ćete naći mogućnost da to i nabavite shodno vašem standardu. Najčešće prepreke na putu fizičke aktivnosti su uglavnom vezane za nedostatak vremena da ukalkuliše sve obaveze i da odvoji vrijeme za „ove male ćejfove“.
„Svaki dan je poseban. Obzirom da radim u školi u različitim smjenama, svaki dan ima svoju posebnost. Pokušavam što više vremena provesti sa porodicom i makar jedan dan u sedmici provesti nekoliko sati u prirodi, a aktivnosti su različite: obična malo duža šetnja, branje gljiva (supruga poznaje nekoliko vrsta u koje je sigurna, smijeh), vožnja biciklom ili druženje sa prijateljima. Sve mi je važno i značajno. Jutarnja kafa sa suprugom, razgovor o školi sa najmlađim sinom srednjoškolcem, druženje sa prijateljima, priprema za posao kao i kratke vježbe kondicije koje je potrebno redovno raditi pogotovo kada ste bliže 60-tim nego 50-tim“, govori Zijad.
Zijad kaže da bi bio veliki sretnik kada bi ovaj naš razgovor inicirao makar jednu osobu da u svoj život uvede novine koje se tiču boravka u prirodi.
„Moj motiv je bio ‘šta ću ja na skijanju ako neću moći biti zajedno sa svojom porodicom i prijateljiama’. Tako isto i sa boravkom u prirodi. Želio sam svojoj djeci pokazati da nije krajnji domet doći na livadu, zapaliti roštilj i dobro se najesti. Prirodu treba osluškivati i tek tada ćete vidjeti koliko vam benefita pruža i vožnja biciklom, skijanje kao i šetnja“, kaže na kraju Zijad.
Piše: Alem Dedić
Ovaj medijski sadržaj je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost autora i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.
Akos.ba