Kolumna: Mir koji uznemirava
Imao sam neke misli koje su mi kolale glavom i u kojima sam vidio da bi bilo neke fajde da o njima nešto napišem, stoga sam se odlučio da nešto nepišem o ovom Dejtonskom miru koji ustvari cijelo vrijeme uznemirava.
Naime, prateći ova sva dešavanja u manjem BH entitetu, da ne govorim kojem jer ne želim da ga spominjem imenom koje nam je nepravedno nametnuto unutar naše tako divne domovine Bosne i Hercegovine. I tako kažem prateći ta sva dešavanja i maltretiranja Bošnjačkih povratnika, hapšenja onih koji su branili ovu državu, uzurpiranje imovine Bošnjaka na svim stranama Bosne gdje vladaju vlasti onih koji su željeli da sruše suverenitet i samu državu Bosnu i Hercegovinu, da unište njen najbrojniji narod (narod koji i dan danas zbog svog merhameta u duši i srcu može lahko da povjeruje a s druge strane i prihvati ono krajnje bezobrazno i vulgarno zastrašivanje prije svega majki muslimanki, majki Bošnjakinja i drugih članova njihovih porodica a da se u svemu tome baš, ama baš nimalo ne odupre niti bar malo pokaže zube, već uvjek traže pomoć od onih koji su uveliko doprinijeli da u ovom „MIRU“ ustvari vlada „NEMIR“).
Mi Bošnjaci svjesni smo da oni koji danas vladaju u tom BH manjem entitetu nemaju potencijala da destabilizuju državu Bosnu i Hercegovinu, ali oni ustvari svakodnevno unose nemir i koristeći pozicije koje su dobili kako na državnom tako i na entitetskom nivou a sve ciljajući da se hapse i sprovode Bošnjaci ali možda koristeći pozicije ispitivanja kada ponovo da krenu u pohod klanja, ubijanja, silovanja i protjerivanja Bošnjaka sa onog njihovog i malo ognjišta na koje su se vratili a koje su srušili i popalili baš, upravo baš ono koji ih i danas hapse.
Zamislim se i zapitam se zašto nas Bošnjake već jedanaest puta ujeda zmija iz iste rupe, kada nam je vrlo poznat hadis u kojem Poslanik Muhammed s.a.w.s. kaže a od njega ga prenosi Ebu Hurejre: “Mu’min ne smije biti ujeden iz iste rupe dva puta!” (Buharija i Muslim), a nad Mu’minima Bošnjacimi se već jedanaest genocida desilo i to sve uzastopice, kontinuirano. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u citiranom hadisu upozorava mu’mine, ne muslimane i ne ostale ljude, već samo iskrene mu’mine, da ih iz jedne rupe ne ujede zmija dva puta, jer kada mu’min okusi ujed sa jednog mjesta, to mu se više ne smije desiti sa istog, već treba preduzeti sve mjere, kao što su da tu rupu zatvori, da iz nje istjera onoga (ono) što ujeda ili mu da do znanja da to ne smije nikada više uraditi. Mu’mina može slična situacija zadesiti iz neke druge rupe ili spilje, pošto ne zna šta ga tamo čeka, ali samo jednom i nikada više.
Tamam se malo smirila situacija u ovom “MIRU” koji ustvari uznemirava,i kada su vršili hapšenje nad tridesetak Bošnjaka i uznemiravanje njihovih porodica, kad ponovo hapšenje bošnjačkog prvaka, čovjeka koji je neprocijenljiv doprinos dao u odbrani naroda i domovine i to baš onda kada se treba sva pažnja usmjeriti dvadesetoj godišnjici genocida u Srebrenici i kad treba baš da vlada mir u koji se cijeli svijet zaklinjao, a ono ponovo uznemiravanje najbrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini.
Kako definisati ovo vrijeme i kako živjeti sa ovim narodom i ovakvim komšijama koji već stoljećima uznemiravaju a što je najgore već do sada jedanaest genocida počinili nad Bošnjacima.
Ja nisam nikada a od sada posebno neću vjerovati ovakvim komšijama koji su poklali, pobili, protjerali, silovali moj narod moju braću i sestre i još hoće da moj narod i svi mi kolektivno prihvatimo krivicu i da budemo krivci a ne žrtve.
Uvjek će mi biti na umu riječi Uzvišenog Allaha kada kaže u suri Ali-Imran:
“O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.
Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: “Vjerujemo!” – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svojih. Reci: “Umrite od muke!” – Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije.
Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.”
Autor: mr.sci. Hrustan Noćić
Akos.ba
