Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Kolumna: Demokratija na evropski način

Kolumna: Demokratija na evropski način

piše: mr. Esmir BešićFama o izborima za Europski parlament se polahko stišava. Rezultati izbora su poznati   kao i to koliko će koja stranka zauzeti stolica u novom sazivu. Ono što je ostalo nepoznanica je ko će biti novi šef Europske komisije. Sve ostalo što se tiče izbornih rezulata već je bilo predmetom raznih analiza. Najviše pažnje analitičarima privukla je činjenica da su desničarske stranke  u mnogim državama osvojile značajan broj mandata. Upravo to je rezultat koji je najviše iznenadio evropsku i svjetsku javnost, političare i analitičare. Vršena su istraživanja kako je došlo do toga da je ovom bloku stranaka naglo porasla popularnost i kako je moguće da su  u dvjema od tri najjače evropske države u Francuskoj (Nacionalni front Marin Le Pena), Engleskoj (Partija nezavisnosti Velike Britanije (UKIP) desničari ostvarili zavidan rezultat?  Nedostajalo je malo glasova pa da i u Njemačkoj Alternativa za Nemačku (AFD) ostvari značajniji uspjeh. Nisu samo desničari napredovali u navedenim državama naprotiv diljem Europe oni su manje- više ostvarili rast popularnosti. Tako su  već tradicionalno dobili podršku u Holandiji na čelu sa Gert Vildersom, u Austriji na čelu sa Hajnc-Kristijan Štrahe. I jedni i drugi  u svojim državama zauzimaju treće mjesto po broju mandata. Osim navedenih zemalja desnica je ostvarila  pobjedu u Danskoj, a dobar izborni rezultat nije izostao ni u  Španiji, Poljskoj, Mađarskoj.

 

Francuska je bastion desnice

 No, kako stvari stoje bastion desnice se nalazi u Francuskoj na čelu sa strankom Nacionalna fronta i lidericom Marine le Pen. Ona je formalno i suštinski lider jer ima 24 zastupnika, četvrta je po veličini skupina u Europskom parlamentu,  nakon njemačkog CDU-a, talijanskih i njemačkih socijaldemokrata. Upravo je ona lider inicijator i kreator dogovora s Nizozemcem Wildersom, austrijskom Slobodarskom strankom, talijanskom Sjevernom ligom, belgijskim Vlaams Belangom da se održi niz sastanaka na temu  uključivanja još nekih euroskeptika u frakciju, među njima i britanski UKIP Nigela Faragea, kako bi pokušala osnovati frakciju u Europskom parlamentu, a  potrebno je da imaju 25 zastupnika iz sedam zemalja.

U intervjuu za njemački sedmičnik Der Spiegel Marine Le Pen je naglasila da joj je cilj uništiti Europsku uniju ili kako je ona naziva, Europsku Sovjetsku Uniju. Osim te bombastične izjave otkrila je i planove svoje stranke za Europski parlament te objasnila kako gleda na uspjeh svoje stranke.

Dakle, ni manje ni više Marin le Pen želi uništiti sistem koji se gradio šest decenija. Ona kaže:”Želim uništiti Europsku uniju, a ne Europu“! Interesantno je vidjeti i analizirati na čemu svoje programe i uspon na proteklim izborima grade i ostale  desničarske stranke u Evropi. Tako  Švedski demokrati su partija koja ima rasističku pozadinu na čelu sa lideromJimme Akessonovi, kao članica parlamenta,  se zalaže za borbu  protiv islamskih useljenika i multikulturalnog društva.

 

Najznačajnije desničarske stranke u Europi

 

 U Danskoj  Danska narodna stranka se također, zalaže protiv doseljavanja stranaca. Na izborima 2007. godine dobila je 13,8 posto glasova.  Ojačali su nakon velikog spora oko karikatura Muhameda s.a.v.s. 2005. i 2006. godine. Danska narodna stranka je uzor Švedskim demokratima. Šefica stranke Kjaersgaard je za vrijeme izbora u Švedskoj pružala podršku Akessonu i njegovoj stranci.

U  Holandiji je desničarska populistička Stranka za slobodu na čelu sa Geert Wilders se također fokusirala na borbu protiv islamskih vrijednosti. Javno su se borili za zabranu nošenja  nikaba u javnosti, otvaranja islamskih škola i širenja Kur'ana u Holandiji.

U Belgije desničare predvodi Vlaans Belang koja  uz suglasnost lijevih stranaka već provodi zabranu nošenja  nikaba u javnosti. Kada je posrijedi Austrija tamo se ističe Austrijska slobodarska stranka  sa bivšim šefom Jörgom Haiderom. Danas je ta ekstremno desna stranka treća po jačini u parlamentu. Od Austrijske slobodarske stranke se otcijepio ekstremno desni Savez BZÖ. Te dvije stranke skupa osvojile su 28 posto glasova. Predsjednik Austrijske slobodarske stranke Heinz-Christian Strache je za zabranu  minareta i nikaba, a kandidira se sljedeći mjesec za gradonačelnika Beča.

Dakle, u Europskom parlamentu se prepoznaje desničarski trend odn. porast  broja desnoekstremističkih, nacionalističkih i prema strancima izrazito neprijateljski raspoloženih stranaka. Kao što vidimo većina ovih desničarskih stranaka je izrazila  neraspoloženje kada su u pitanju islam i islamski simboli što iz ugla muslimanskih zajednica jeste ozbiljan problem kojim se trebaju baviti čelnici zapadnih društava ali i sami muslimani.

 

                                                                                                                                                       

Zapad štiti svoje desničarske stranke

 

U ovom trenutku važno je napraviti osvrt i analizu izbora iz  ugla koji je itekako bitan a kojeg se barem  do sada niko nije dotakao! Riječ je o odnosu Zapada prema desničarskim strankama. Bilo je zaočekivati da neke od tih najekstremnijih stranaka i njihovih lidera budu označeni kao ekstremne i radikalne čime bi bili predmetom zabrane rada i izolacije, ali to se nije desilo?! Prosto je neshvatljivo kako je moguće da je za demokratiju Zapada prihvatljivo da se stranka zalaže za ukidanje EU ili da ima rasističke stavove a da  ne bude osuđena i rad joj zabranjen. Ne,  nego nijedan zapadni lider niti jednom riječi poslije izbora se nije okomio na neke od tih stranaka i lidera i označio njihove stavove kao neprihvatljivim, potom pokrenuo proceduru za izolaciju, zabranu rada. Dakle, ovo je poruka da na Zapadu  mogu  djelovati desničarske stranke i zalagati se za bilo kakve rasističke, šovinističke stavove i biti članom u Europskom  parlamentu, a da ne budu sankcionisane, pa čak i kada je riječ o  neonacistima. Zapad šalje jasnu poruku da podržava desnicu. To je realnost!

 

Zapad spriječava razvoj demokratije na Istoku

Ovim je zapadna demokratija pokazala licemjerstvo i nedosljednost i još jednom nas uvjerila kako jedne aršine koristi u svojoj avliji a drugih se drži kada je riječ o nekim drugim društvima posebno arapskim društvima. Svjedoci smo koliko se često  dešavalo da taj isti Zapad kada u nekoj  arapskoj državi pobijedi pojedinac ili partija, koja u svom programu ima neke“ ekstremne“ stavove odmah se dignu na noge bojkotuju i proglase nelegitimnim. Tada volja naroda nije bitna i u takvim situacijama prave se demonstracije sve dok se ne svrgnu sa vlasti te stranke. Takvih slučajeva je mnogo počevši od Palestine, Egipta, Turske, Afganistana, Iraka. Važno je napomenuti neke konkretne slučajeve. U Palestini  Hamas  iako je dobio legitimitet od naroda i pobijedio na izborima za Zapad je bio neprihvatljiv i do dan danas je u njihovoj izolaciji.  Najnoviji slučaj je primjer Egipta u kome je narod na izborima za predsjednika države izabrao Muhameda Mursija a u parlamentu Muslimansku braću. U tom trenutku zapadnim liderima nije bilo dovoljno to  što je to bila volja naroda, nego su odmah i Mursija i Muslimansku braću označili kao neprihvatljivim i nije prošlo ni godinu dana naprasno je poništena volja naroda, izvršen je vojni udar i uklonjeni su i Mursi i Muslimanska braća sa vlasti.

Dakle, evidentno je da se Zapad miješa svo vrijeme u političke sisteme arapskih država i nameće im svoju volju ko može a ko ne može biti u vlasti. Kao izgovor koriste neprihvatljivost  politički  stavova! Sada kada u Europskom parlamentu imamo krajnje desničare to nije sporno i njihov rad se toleriše! Nije li ovo vrhunac hipokrizije Zapada?

Posljedica takvog odnosa Zapada prema arapskim društvima je očita. Riječ je o destabilizaciji društava i onemogućavanju razvoja demokratije na Istoku.  Zapad sa takvom praksom treba prestati  na to  je ukazivao i sam Chomsky: Evropsko nasilje u ostatku svijeta nastavlja sa djelovanjem. Naravno, Sjedinjene Američke Države sada su u vodstvu, dok je Evropa sekundarni faktor, ali period i od Drugog svjetskog rata bio je ispunjen ekstremnim nasiljem širom svijeta”.Velika je odgovornost Zapada za dešavanja u arapskom svijetu i oni su dobrim dijelom krivi što arapska društva ne sazrijevaju u političkom smislu, što nema demokratije. Zapad se treba prestati miješati u izbornu volju  naroda i pustiti da narod od izbora do izbora mijenja partije i pojedince.  Treba dati šansu svakom da pokaže šta zna i umije, pa bilo da se radi o Istoku ili Zapadu. Isto onako kako desničari mogu biti u stolicama Europskog parlamenta, tako treba dozvoliti da i u  arapskim društvima sjede predstavnici sa različitim političkim programima, pa neka se nadmeću ko će biti bolji!

 

Odgovornost je na Istoku

Da ne bi bilo zabune nije sva odgovornost na Zapadu zato što se miješaju i ne dozvoljaju razvoj demokratije u arapsko-muslimanskim društvima. Naprotiv veća odgovornost leži na samim arapskim društvima i liderima koji su sebi dopustili da im neko drugi govori i diktira kakav će im biti raspored stvari u kući. Naravno da je nedopustivo da Arapi dozvole Zapadu takvo neprincipijelno uplitanje u unutrašnje uređenje koje ima karakter sarkazma i cinizma prema njima samima. Izbori u Europi su sjajna lekcija za arapske beduine i poučak da  shvate kako su naivni i smiješni. I ne samo to nego  bio bi red da progledaju i shvate, da je krajnje vrijeme da počnu razmišljati o kredibilitetu i dostojanstvu i razvoju demokratskih procesa u svojim društvima! Krajnje je vrijeme da se pokrenu pozitivni politički  procesi u tom dijelu svijeta koji će u konačnici donijeti dobro njima samima ali i cijelom čovječanstvu. Vrijeme je da se Zapadu kaže:  Stop! Dosta je bilo! Vi nam ne pomažete, nego nam odmažete.

 

Autor: Esmir Bašić prof

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top