Koliko je ihlas važan za vjernika i kako postati iskren?
Prve generacije muslimana su, kada bi govorili o ihlasu (iskrenosti) akcenat bi stavljali na činjenje ibadeta bez samopokazivanja, skrivanje dobrih djela koje čovjek uradi i bježanje od osjećaja zadovoljstva s tim djelima. Ovo je posebno značajno ako se uzme u obzir činjenica da je ibadet u njihovom vremenu bio mnogo kvalitetniji od našeg u kom se čak i namaz, koji je temelj islama, zapostavlja. Ubrzan život je uzeo svoj danas i sveo naše ibadete na puku formalnost, a mnogi ih počesto i zapostave, tako da se oni ne mogu porediti s onim iz vremena prvih generacija.
Ihlas nije skriven i nedostižan, a svaki vjernik može svakodnevno biti u bliskoj vezi sa svojim Gospodarom. Zato treba raditi dijela najprije srcem a zatim tijelom što, uz popravljanje nijjeta, može prekretnica u obavljanju svih poslova s ihlasom (iskrenošću).
Kada čovjek jutrom odlazi na posao čistog nijjeta i zakorači prvi korak u ime Allaha sa jasnom odlukom u srcu da to što radi, on ustvari radi u ime Allaha, dž.š., kako bi prehranio svoju porodicu, to je ihlas.
Ili kada žena vjernica pravi ručak svome suprugu i djeci s nijjetom da to radi u ime Allaha i za Njegovo zadovoljstvo, to je ihlas.
Ihlas je i kada zbog Allahovog zadovoljstva pomognemo svome prijatelju i povezemo ga na posao. Nama je to usput, a kod Allaha bivamo upisani kao muhsini, iskreni vjernici, ako svakom djelu na taj način pristupamo i tako ga činimo.
Također kad uzimamo abdest ako to činimo na propisan način i s nijjetom obavljanja namaza kojeg planiramo skrušeno obaviti, a zatim zikr i dovu proučiti, sve to je ihlas.
Izdvajanje iz imetka i davanje siromašnima s nijjetom da to činimo u ime Allaha, također je ihlas.
Dakle, ihlas nije nešto nedostižno, već se nalazi u našem svakodnevnom životu.
Ihlas može biti u bilo kojem djelu, a ne samo u farzovima (obaveznim ibadetima). Ihlas je da budeš okupiran klanjanjem nafila i zikrom, te da činiš dobra djela. Sve je to ihlas i možemo ga svakodnevno činiti, sami bez ičije organizacije, u svojoj kući sa svojom porodicom ili sami kad nas niko ne vidi, ta djela su najvrednija i najiskrenija, kao što je dijelenje od imetka i davanje siromašnim u trenucima kad nas niko ne vidi.
Suprotno tome svemu, na kapiju ihlasa ne mogu ući oni koji su se odali dunjaluku i njemu dali prednost nad Allahovim zadovoljstvom i kojima su samopokazivanje i prestiž postali preovladavajuće osobine.
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije
