Kolica moja prepreka nisu – život pjesnikinje Fikrete Karić
“Počela sam pisati 2003. godine, onako, samo za svoju dušu te nisam primjećivala da se vremenom nakupilo tih tekstova. Pišući u želji da to što napišem bude poruka svijetu oko mene, da vrijedi živjeti i proživljavati život, radovati mu se i biti u njegovim tokovima. Poezija je vremenom postala moja velika ljubav i ona smjelo sa mnom ‘korača’ kroz život. Pojavila se sasvim slučajno, baš kao dar od Boga, i ostala zauvijek zapečaćena u mom srcu”
PIŠE: NERMIN BURZIĆ
O čemu ljudi sanjaju kad promatraju bosanskohercegovačku situaciju? Šta su naši snovi? Nadanja? Za Fikretu Karić, hrabru djevojku iz Gračanice, život je počeo malo drukčije od našeg. Od rođenja su joj dijagnosticirali cerebralnu paralizu, pa je zbog toga od rođenja osoba s posebnim potrebama. Ali, da odmah znate: ovo nije priča o saosjećanju spram drugih, ovo je istina o heroini – pjesnikinji koja svojim pisanjem optimistično nadahnjuje druge.
Fikreta Karić dosad je objavila četiri knjige i imala je promocije u mnogim gradovima naše zemlje, ali i izvan nje. Dobitnica je Povelje grada Srebrenika za doprinos književnosti i osvojila je mnoge diplome i priznanja. Ona ide uspješnim putem kojim većina nas nikad neće hoditi.
SNOVI PROLAZE KAO I OVAJ SVIJET
Većina ljudi ne zna iskoristiti dvije blagodati: zdravlje i slobodno vrijeme.
“Koliko sam puta srela osobe koje su nezadovoljne svojim životom; neko što nema krov nad glavom, automobil, dobru plaću, neko što uopće ne radi, neko što nema srodnu dušu, neko što nema posljednje slovo tehnike… Sve su to snovi koji smaraju, zapravo košmari koji bespotrebno opterećuju narod današnjice. Rijetki su oni koji kažu: “Hvala dragom Bogu na svemu što imam”, a to sve je zdravlje i još mnogo toga što svako od nas ima a ne primjećuje i ne cijeni dovoljno”, kaže za Novo vrijeme Fikreta Karić dodajući da je njen najveći san u ranoj mladosti bio samo da prohoda.
OPŠIRNIJE NA PORTALU NOVOG VREMENA:
