Koje benefite Poslanikovog svakodnevnog života krijemo od drugih ljudi?
Pročitala sam da prvi sat od buđenja treba provesti u tišini, bez telefona. Disati duboko, meditirati, zapisati svoje misli i planove za taj dan. To će povećati kreativnost, produktivnost i unaprijediti mentalnu jasnoću. I baš mi je bilo drago što sam spoznala da sve više ljudi praktikuje ovu jutarnju rutinu. Bila sam ponosna što je to rutina Poslanika Muhammeda alejhi sselam jer je on dan započinjao abdestom, dakle čišćenjem, zatim je obavljao namaz i zikrio što bismo mogli smatrati meditacijom. Dodatno, on je sabahske sunete obavljao kući, a onda odmah u zajednicu (to jeste džamiju) ne da bi napravio planove samo za svoj dan, nego da bi svoje planove uskladio s potrebama džemata. Baš sam bila ponosna.
A onda mi se upalila lampica.
Pa zar smo toliko arogantni? Već više od 1400 godina muslimani ponosno njeguju praksu obavljanja sabah namaza, počinju dan oko 5-6 (divna knjiga Robina Sharme “5am club”, preporučujem da pročitate o korisnosti ustajanja u pet sati ujutro). I niko, baš niko da se sjeti da napravi neki podsjetnik o korisnosti ovih jutarnjih navika – ne da napiše knjigu, makar da napiše post na Facebooku: Ustanite u pet sati, okupajte se i tako čisti pristupite novom danu meditacijom – jer ćete svjedočiti najboljem danu svog života. I to ponovite svako jutro do kraja svog života. Ne ovim imperativnim riječima, ali razumijete poentu.
Zar smo toliko arogantni da smo čekali da s društvom, zajednicom ne podijelimo koristi ranog ustajanja, meditacije, planiranja? Čekali smo da ljudi spoznaju svojom praksom te koristi, a mi ih živimo i podrazumijevamo i ni s kim ne dijelimo. Preispitajmo koliko još korisnih stvari kojima nas islam uči mi podrazumijevamo, a drugi ljudi su gladni da ih čuju radi vlastite dobrobiti. Zapitajmo se to odmah. Ishrana, brak, navike spavanja, osamljivanje, društveno korisne aktivnosti, rad s ljudima, liderstvo, kako prebroditi bol, tugu, gubitak, kako graditi samopozdanje, kako planirati budućnost – ma sve što čini život.
Između kompleksa niže i više vrijednosti nalazi se poniznost. Zdrava poniznost koja kaže da drugima želimo najmanje isto što i sebi (što je opet preporuka Poslanika alejhi sselam), jer smatramo da je svačiji tuđi san, cilj, nadanje, strah jednako važan kao i moj i ko sam ja da slomim tuđe srce uništavajući mu snove, ciljeve, nadanja. Suprotno od poniznosti je arogancija. Ako za sebe zadržavamo sve benefite islamskog životnog stila, mi smo daleko od poniznosti a mnogo bliže aroganciji.
Za Akos.ba piše: Melisa Žigonja-Peljto
