Kako upropastiti svoje dijete: Trening roditeljstva – Kako trenirati živce u sto lekcija

“Trening roditeljstva” u novom broju ekskluzivno objavljuje:

•             Važno je učestvovati, rekao je Lafonten, a ne Kuberten!

•             Kako da vaše dijete postane šampion za samo sedam dana

•             Sam svoj majstor: Kako trenirati živce u sto lekcija

•             Ispovjesti: Dijete me je nokautiralo!

Tip 1:

Rođeni sportista ili Ako mogu ja…

Jasno je da, ako ste se vi aktivno bavili nekim sportom, ni vaše dijete ne može da padne daleko od klade. Ne samo da mora da može sve što ste i vi mogli, već treba i da postigne ono što vama nije pošlo za rukom. Mora da pobjedi na turniru u kojem je vas mrzio sudija, uđe u tim koji vas nepravedno nije prihvatio ili dobije medalju koja vam je za dlaku izmakla. Nažalost, uvijek postoji mogućnost da je vaše dijete povuklo malo više gena od drugog roditelja i da uopšte ne voli sport, ali vaš sportski duh ne smije da poklekne pred takvom preprekom. To što možda više voli bojice nego loptu ne znači ništa. Čak i ako vam trener ili nastavnik fizičkog kažu da vaše dijete nije talentovano za sport, ne slušajte ih. Uostalom, pravi trener bi morao da zna da je talenat samo 1%, a rad 99% uspjeha.

Moguće je da je dijete nesretno zbog vašeg „krv, znoj i suze“ metoda, ali ipak vi najbolje znate da će vam jednog dana biti zahvalno što ste ga maltretirali i tjerali da u cik zore radi sklekove ili što ste mu zabranjivali da se igra sve dok ne usavrši neki šut ili savlada prepreku koja mu se, na prvi (pa čak i drugi, treći…) pogled čini preteškom. Jednog dana, kad se vaš san ostvari, kad vi njima pokažete ko ste vi ustvari, svi će vam se diviti, a naročito oni koji sada prijete da će vas prijaviti Društvu za zaštitu djece.

Tip 2:

Navijač ili Možeš ti to i bolje

Za razliku od prethodnog tipa, „navijač” je roditelj koji se nikada nije aktivno bavio sportom, ali ga to ne sprječava da bude vatreni poznavalac jedne discipline ili više njih. Jer, to što vi igru posmatrate iz fotelje ne čini vas ništa slabijim trenerom nego što su to oni na terenu. Štaviše, činjenica da ne učestvujete daje vam onu neophodnu distancu koja vam pomaže da proniknete u suštinu i razumijete razliku između šampiona i bezveznjaka. A sigurno je da ne želite da svoje dijete vidite u ovoj drugoj kategoriji. Ako se već bavi nekim sportom – onda neka u tome i pobeđuje. Pustite vi te priče o rekreaciji, razvijanju sportskog duha i drugarstva – možda je kod Lafontena miš bio podjednako važan kao i lav, ali život nije basna. Što se vas tiče, izreku „Važno je učestvovati” koriste samo gubitnici (pa normalno, kad im ništa drugo ne preostaje). Uostalom, da li su ikome važne one hiljade anonimnih spermatozoida koji su, doduše, „učestvovali” ali ne i pobijedili u stvaranju vašeg djeteta?!

Tip 3:

Neopredjeljen ili To radi i Živkovićev mali!

Ako sebe pronađete u ovoj kategoriji, vi ste vjerovatno osoba koja baš i nema čvrsto izgrađene stavove i koja će sport za dijete odabrati u zavisnosti od trenda ili lokacije. Ako djeca vaših prijatelja igraju tenis, igraće ga vala i vaše. Ili, ako stanujete pored fudbalskog igrališta, zar nije bolje da vaša djevojčica igra fudbal umjesto da je dvaput sedmično vodite u drugi kraj grada samo da bi trenirala tamo neku parternu gimnastiku? Uostalom, nije ni važno šta djetetu leži ili čime bi voljelo da se bavi-bitno je da ima neku obavezu, jer će ga to najbolje naučiti disciplini (što posebno važi za djevojčice, koje neće služiti vojsku).

Zbog toga je dobro da se što prije raspitate o mogućnostima, možda još i prije nego što se dijete rodi. I čim saznate koji je sport u modi ili koje se sportske aktivnosti mogu upražnjavati u blizini vaše kozmetičarke ili omiljenog bifea, napravite raspored za vaše buduće dijete. U suprotnom, možete imati muke da ga ubjedite da je ono što je vama zgodnije zapravo mnogo zanimljivije od onoga što se njemu dopada. Pa nećete valjda dozvoliti da pile uči kokošku?!

Tip 4:

Protivnik ili Zar boćeš da polomiš vrat?

Uz dužno izvinjenje roditeljima koji su sebe prepoznali u nekoj od prethodnih kategorija (naročito u prve dvije), istine radi moram reći da postoje i antisportisti, pa čak i zakleti protivnici svih fizičkih aktivnosti. Ta vrsta roditelja se lahko prepoznaje: ako ste dijete nosili ili vozili u kolicima sve do polaska u školu, vi ste vjerovatno jedan od njih. Ali, nemojte misliti da ste zbog toga manje vrijedni. Naprotiv, verujem da su vaša strahovanja opravdana – hiljadu puta se pokazalo da opasnost vreba na svakom koraku: djeci se dešavalo da padnu sa ljuljaške, da progutaju kliker ili, daleko bilo, slome nogu. Zbog toga je nužno ne izlagati ih nikakvim rizicima – nema igranja loptom, sankanja, jurcanja kroz kuću, pa čak ni vikanja. Znate i sami kako se dijete lahko oznoji, a onda… Ne smijem ni da pomislim šta se sve može desiti oznojenom djetetu.

To što neki možda misle da ne smijete sprječavati dijete da se igra i da je prava briga naučiti ga da se samo čuva, neka to oni okače mačku o rep. Šta fali vašem djetetu da lijepo sjedi kod kuće i veze goblen? Goblen?!? Zaboga, zar hoćete da se ubode iglom? Možda samo da sjedi i crta? Ali čime, kad su flomasteri otrovni, a olovke oštre? Ali, ni tu nije kraj vašim mukama! Čitanje kvari vid, a u štamparskoj boji se nalazi olovo, na lutkama su dlake, igračke su pune nekih sitnih dijelova, poljupcima se mogu prenijeti pritajeni virusi… A ono još zapelo da trenira košarku. Pa kako da čovjek ne poludi od brige?

Tip 5:

Protivnik iz ubjeđenja ili Zar sam se zato borio?

Ovaj tip roditelja je često nepravedno svrstavan u prethodnu kategoriju. Istini za volju, u oba slučaja se radi o zakletim protivnicima sporta, samo što „protivnik iz ubjeđenja” ima jaku moralno-estetsku pozadinu za svoj stav. On, naime, smatra da su fizičke aktivnosti manje vrijedne i, samim tim, neprimjerene intelektualcima u koje će se uskoro ubrajati i njihova djeca.

Ako se i vi slažete sa ovim stavom, moram priznati da ste potpuno u pravu. Pa nije valjda čovjek silazio s drvceta zato da bi se na njega vraćao? Ko normalan želi da radi one smiješne pokrete, znoji se i dahće kao neka životinja? Zar tim ljudima niko nije rekao da su supermarketi i frižideri i izmišljeni zato da čovjek ne bi morao svakog jutra da juri lovinu za ručak? Objasnite lijepo sve to svom djetetu i ispišite ga iz svih sportskih sekcija ili, još bolje, oslobodite ga nastave fizičkog. A ako nastavnik ima primjedbe, pitajte ga kako to da njemu ne smeta smrad iz svlačionice? Vama bi smetao, uostalom, zbog smrada ste i pobjegli sa sela! I kad smo već kod toga, zar ste se zato mučili, kupovali klavir i onolika sabrana djela u kožnom povezu da bi sad vaše dijete jurcalo po livadi za nekom loptom? Ako ste vi morali, ono bar ne mora.

Ako niste uspjeli da se prepoznate ni u jednom od ponuđenih tipova roditelja, to bi moglo da znači samo slijedeće: ili je vaš slučaj toliko težak da još nije obrađen u literaturi ili je vaše dijete zaista ima sportsku sreću da naleti na izuzetne roditelje.

P. S. Izvinite ako sam nekoga slučajno faulirala.

Napomena za bukvalce: Pročitajte pažljivo naslov knjige pa će vam možda biti jasnije, a ako ne bude pročitajte još koji put prije nego ostavite komentar! 🙂 (op.red. Akos.bA)

Preuzeto iz priručnika: “Kako da najlakše upropastite rođeno dete-uvrnuti priručnik za pametne roditelje”

Autor: Nadežda Milenković

Broj stranica: 78
Godina izdanja: 2002
Izdavač: KREATIVNI CENTAR, Beograd

Obrada: Akos.bA