Kako su se poslanici (Muhammed i Musa a.s.) borili protiv sihira?
Poslanik, s.a.v.s., i sihir
Kada govorimo o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i sihiru, na samom početku moramo konstatirati da su svi Allahovi poslanici ljudi. Pošto su oni ljudi, onda potpadaju pod zakonitosti ljudi i ljudskih tijela. Stoga, kada Uzvišeni Allah hoće da učini vidljivim slabost Svojih stvorenja pred Njegovom snagom i moći, onda im omogući da se domognu Poslanika, ali potom budu nemoćni da mu naškode. Naprimjer, kada je narod Ibrahima, a.s., odlučio da ga spali u vatri, Uzvišeni gaje Allah mogao spasiti na mnogo načina. Mogao gaje sakriti od očiju nevjernika, pa ga oni ne bi vidjeli. Mogao mu je objaviti i obavijestiti ga o sigurnom utočištu, tako da ga ne pronađu i da im ne padne na pamet da se tu nalazi. Mogao je učiniti da u trenutku kada su Ibrahima doveli na lomaču padne kiša koja će ugasiti vatru i tako spasiti Ibrahima, a.s. Ali Uzvišeni je učinio da nevjernici pronađu Ibrahima, da ga uhvate i bace na vatru koja se je rasplamsala, a pri tome nije na nju spustio kišu. Potom se desila nadnaravnost, o čemu Uzvišeni kaže:
"O vatro", rekosmo Mi, "postani hladna, i spas Ibrahimu!" (EI-Enbija, 69)
Nadnaravna stvar, mudžiza, desila se da bi svi ljudi znali da su nevjernici Ibrahima, a.s., bacili u vatru, a da ga ona nije spalila. Ibrahim, a.s., čovjek je koji se pokorava zakonitostima ljudi i ljudskih tijela i ukoliko bude bačen u vatru, treba da izgori. Da je on kojim slučajem melek, bilo bi moguće da ga vatra ne spali, jer su čuvari Džehennema meleki, o čemu Uzvišeni kaže:
Kože će crnim učiniti, nad njim su devetnaesterica, Mi smo čuvarima vatre meleke postavili… (EI-Muddessir, 29- 30)
Iz ovog ajeta saznajemo da meleke ne može spaliti vatra. Da je Ibrahim, a.s., kojim slučajem bio melek, njegov spas u trenutku kada je bio bačen u vatru ne bi bio nadnaravan događaj. Musa, a.s., Allahov je vjerovjesnik i sugovornik za koga je On htio da se susretne sa čarobnjacima sahirima. Uzvišeni je Musaa, a.s., pripremio za mudžizu i za sihir. Nadnarovnost ili mudžiza sastojala se u tome da štap postane stvarna zmija. Uzvišeni o tome kaže:
"Baci ga, o Musa!", reče On. l on ga baci, kad ono zmija koja mili. (Ta-Ha, 19-20)
To je bila priprema za mudžizu jer se je štap pretvorio u pravu zmiju tek kada ga je Musa bacio pred čarobnjake. Uzvišeni je želio da to Musaa, a.s., ne iznenadi, da se ne uplaši i ne uznemiri, pa ga je pripremio za ono što će se desiti. Potom ga je Uzvišeni pripremio za sihir s kojim će se suočiti. Uzvišeni je o tome rekao:
"Baci štap svoj!" l kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on uzmače i ne vrati se.
Obratimo pažnju na to da Uzvišeni kaže:
… kao da je zmija…
što ukazuje na to da se štap nije pretvorio u zmiju, ali ga je Musa, a.s., vidio kao da je zmija, što je bila priprema za sihir čarobnjaka koji će potom učiniti da Musa vidi konopce kao da su zmije.
Musa, a.s., i sihir
Uzvišeni je Musaa, a.s., pripremio za susret sa sahirima faraona i za sve ono što će se desiti prilikom tog susreta, bilo da se radi o mudžizi koja će štap pretvoriti u stvarnu zmiju, bilo o sihiru s kojim će se suočiti. Šta se ustvari desilo kada se Musa suočio sa sahirima faraona? Uzvišeni u Kur’anu kazuje:
"Bacite vi!", reče on, i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću. (Ta-Ha, 66)
Obratimo pažnju na riječi Uzvišenog …odjednom mu se pričini…
Musau, a.s., se ustvari samo pričinilo da su štapovi i konopci koje su bacili faraonovi sahiri postali zmije. Oni su opčinili Musaove oči, paje on vidio njihove štapove i konopce u obliku zmija, ali ih nije vidio u njihovom stvarnom obliku. To potvrđuju i riječi Uzvišenog:
I Musa u sebi osjeti zebnju.
Musa je osjetio zebnju, što je dokaz da su njegove oči bile opčinjene, jer da su konopci i štapovi faraonovih sahira doista bili zmije, on ne bi osjetio toliki strah.
Zašto Musa uopće osjeća strah dok ispred sebe gleda konopce i štapove, koji nisu promijenili svoju prirodu ni suštinu? To je zbog toga što ih on mora vidjeti onako kako čarobnjaci faraona žele da mu se pričini, što se ne bi moglo desiti da sahiri nisu opsjenili njegove oči. Potom je Uzvišeni objavom podržao Musaa, a.s.:
"Ne boj se!", rekosmo Mi, "ti ćeš, doista, pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti." (Ta-Ha, 68-69)
Kada su bile opsihrene Musaove oči, Uzvišeni ga je podržao s objavom tražeći od njega da se ne plaši, da baci svoj štap da bi se upotpunila mudžiza. Musa se ipak uplašio i pored toga što ga je Uzvišeni pripremao za ono što će se desiti s čarobnjacima. To nije nikakav nedostatak jer je Musa samo čovjek, nad kim vladaju zakonitosti ljudskih bića ali ga Uzvišeni Allah pomaže i podržava.
Hadis o sihiru koji je bio postavljen Muhammedu a.s.
Sada ćemo govoriti o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i sihiru. Buhari u svome Sahihu (10/192) bilježi da se prenosi od Aiše, r.a., koja je kazala:
“Allahovog Poslanika, s.a.v.s., opsihirio je jevrej iz plemena Benu Zurejk, koji se zvao Lebid b. E‘sam.”
Aiša pripovijeda da se Poslaniku, s.a.v.s., pričinjavalo da čini stvari koje u stvari nije činio.
“jednoga dana ili noći molioje Allaha, potom ga ponovo molio, pa ga je ponovo molio. Zatim je rekao Aiši:
Da li si osjetila da mi je Allah dao odgovor na pitanje koje sam Ga pitao. Došla su mi dva čovjeka. Jedan je sjeo kraj moje glave, a drugi kod mojih nogu, pa je onaj koji je sjeo kraj moje glave kazao onom koji je bio kraj mojih nogu ili onaj koji je kraj mojih nogu onome koji je sjedio kraj moje glave: ‘Od čega je bolestan ovaj čovjek?’ ‘On je opčinjen’, odgovorio je.
‘Ko ga je opčinio?’ ‘Lebid b. E’sam’, odgovorio je. ‘Pomoću čega?’ ‘Pomoću češlja i sasušenog izbačaja sperme muškarca.’ ‘Gdje je to?’‘U bunaru Zu Ervan.”’
Aiša dalje pripovijeda da je Poslanik, s.a.v.s., otišao do tog bunara sa svojim ashabima, i potom kazao Aiši:
"Tako mi Allaha, njegova voda kao da je rastopina, kane, a palme oko njega kao da postanu glave šejtanove.
Kazala sam mu: ‘Allahov Poslaniče, da li si spalio to što si našao?’
Ne, nisam, Allah me je izliječio, a nisam želio da ljudima prouzrokujem neko zlo. Naredio sam da to zakopaju.”
Ovdje se završava hadis koji prenose Buhari i Muslim. To što se desilo Allahovom Poslaniku izazvalo je veliku polemiku među učenjacima. Mi ćemo reći da je važno da je ovaj hadis pouzdan. To što je neko opsihrio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ne utječe na uspješnost islamske misije i na vjerodostojnost Kur’ana. Uzvišeni je i ljudima i džinima uputio izazov da načine nešto slično Kur’anu:
Reci: "Kad bi se svi ljudi i džinovi udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali." (El-Isra, 88)
A oni govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite." (Junus, 38)
Nastavlja se, ako Bog da.
