Pod plaštom pregovora uspostavljen trajni okupacioni poredak u Gazi

Dok se nastavljaju indirektni pregovori o nastavku sporazuma o prekidu vatre u Pojasu Gaze, Izrael ubrzano nameće nove činjenice na terenu koje bi svaki budući politički dogovor učinile podređenim njegovim sigurnosnim i geografskim uslovima. Izraelski cilj više nije samo upravljanje ratom ili vršenje vojnog pritiska, već uspostavljanje dugotrajnog okupacionog stanja koje mijenja granice Gaze, smanjuje njen stvarni prostor i više od dva miliona Palestinaca pretvara u stanovnike izolovanih i prenapučenih enklava.

U najnovijem potezu, Izrael je proširio takozvanu “žutu liniju” istočno od Pojasa Gaze, tako da ona sada prelazi i cestu Salahuddin – glavnu saobraćajnicu koja povezuje sjever i jug Gaze. Time je procenat teritorije pod direktnom izraelskom kontrolom porastao na oko 60% ukupne površine Gaze, koja iznosi 365 kvadratnih kilometara.

Ta linija je prvobitno predstavljena kao privremena granica unutar sporazuma o prekidu vatre, ali se postepeno pretvara u novu stvarnu granicu. Sa izraelskim prodorima prema zapadu, počela se nazivati i “narandžastom linijom”, što simbolizira širenje izraelske kontrole i smanjivanje prostora koji ostaje Palestincima.

Put Salahuddin danas je jedna od najopasnijih saobraćajnica u Gazi. Od životne arterije pretvoren je u izvor stalnog straha zbog čestih napada na vozila i civile pod izgovorom da se približavaju “sigurnosnim zonama” koje izraelska vojska jednostrano određuje, bez jasnih oznaka na terenu.

Ovi događaji ne djeluju kao privremene vojne mjere niti kao prolazni pregovarački pritisak, već kao dio šire izraelske strategije koja ima za cilj da privremenu vojnu okupaciju pretvori u trajnu kontrolu nad Gazom.

Takav pristup otvoreno zagovaraju i pojedini analitičari bliski izraelskim centrima odlučivanja. Među njima je i Eliyahu Ben Asher iz strateške grupe stranke Likud, koji smatra da je za Izrael najbolji scenario održavanje sadašnjeg stanja bez konačnog rješenja. Prema njegovim riječima, Izrael kontroliše dvije trećine Gaze, uključujući granične prelaze, dok izostanak obnove i rast želje za iseljavanjem čine ovu situaciju boljom od mogućeg izraelskog povlačenja i povratka Palestinske uprave.

Ovakva vizija podrazumijeva da Hamas ne bude potpuno uništen, ali ni da se Izrael povuče iz okupiranih područja. Gaza bi ostala u trajnom stanju iscrpljenosti koje sprečava obnovu i normalan život.

Izrael za trajnu okupaciju ne mora ponovo graditi naselja. Dovoljno mu je zadržati vojnu i sigurnosnu kontrolu, spriječiti stanovnike da pristupe svojim područjima, držati Gazu pod opsadom i zadržati pravo vojne intervencije u svakom trenutku.

Sličan model Izrael već primjenjuje u južnom Libanu i na okupiranim dijelovima Sirije, gdje održava sigurnosnu kontrolu bez preuzimanja pune civilne i pravne odgovornosti. U Gazi se to posebno vidi u Rafahu, koji je gotovo potpuno opustošen, kao i u Beit Hanunu i drugim istočnim, sjevernim i centralnim dijelovima koji su pretvoreni u izolovane vojne pojaseve.

Ovaj razvoj događaja povezan je i sa zastojem u pregovorima o drugoj fazi sporazuma o prekidu vatre. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu insistira da Hamas i druge palestinske grupe budu razoružane prije bilo kakvog izraelskog povlačenja ili početka obnove Gaze.

S druge strane, Hamas tvrdi da originalni sporazum, podržan rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a, prvo predviđa završetak prve faze – uključujući izraelsko povlačenje, ukidanje ograničenja i početak obnove – prije razgovora o političkim i sigurnosnim pitanjima.

Prema ovom viđenju, Izrael koristi pregovore kako bi dobio vrijeme za učvršćivanje vojnih pozicija i proširenje kontrole nad teritorijom, pa pregovori umjesto puta ka okončanju rata postaju politički okvir za učvršćivanje njegovih posljedica na terenu.

Izraelska strategija ne svodi se samo na sprečavanje povratka stanja prije rata, već uključuje i pokušaj demografskog, geografskog i političkog preoblikovanja Gaze: smanjivanje prostora za stanovništvo, blokiranje stvarne obnove, zadržavanje kontrole nad prelazima, podsticanje prisilnog iseljavanja i pretvaranje razorenih područja u nove sigurnosne zone i faktičke granice.

U tom smislu, rat više nije samo vojna operacija, već projekat dugoročnog preuređenja Gaze u skladu s izraelskom sigurnosnom i političkom vizijom.

Najpoželjniji scenario za Netanyahuovu vladu, prema brojnim procjenama, jeste Gaza koja ostaje razorena i pod opsadom, uz izraelsku kontrolu nad većinom teritorije i bez stvarne obnove ili funkcionalne palestinske vlasti. Takav scenario Izraelu omogućava kontrolu teritorije bez odgovornosti za stanovništvo, održavanje Hamasa oslabljenim ali prisutnim, sprečavanje palestinskog političkog jedinstva i postepeno nametanje novih granica koje svijet s vremenom prihvata kao stvarnost.

Ono što se danas dešava u Gazi nije samo kršenje sporazuma o prekidu vatre, već organizovan proces stvaranja trajnog okupacionog poretka. Dok posrednici pokušavaju spasiti pregovore, Izrael na terenu učvršćuje nove granice silom i pretvara više od polovine Gaze u zatvorenu vojnu zonu.

Najopasnije u svemu tome jeste što ovakva politika ne zahtijeva velika zvanična saopćenja niti formalne odluke. Dovoljno je da se “žuta linija” svaki put pomjeri nekoliko metara dalje – i da svijet nastavi šutjeti – pa da privremena okupacija postane trajna stvarnost.

Izvor: palestineforum.net

Prijevod i obrada: akos.ba