Kako sam smogla snage da stavim hidžab
Prešla sam na islam prije gotovo tri godine, a u to vrijeme nisam bila sigurna da li je hidžab obaveza ili nije.
Nakon toga sam istraživala i iz toga naučila da je hidžab obaveza i da tu obavezu podupite Kur’an i hadis Muhammeda, s.a.v.s
Također sam samu sebe podsjetila da je važan dio islama ustvari da se u potpunosti podredi Allahu i da mu ništa osim toga ne bude bitnije.
Nisam baš bila spremna da nosim hidžab ispočetka, ali nakon shvatanja da je to obaveza u islamu, željela sam skupiti hrabrost da ga stavim.
I tako sam jedne noći uputila posebnu dovu Gospodaru. Dok sam bila na sedždi, uputila sam Allahu dovu da mi pokaže znak koji bi me ohrabrio kako bih stavila hidžab.
Sljedećeg dana sam dobila 4 znaka. Prva dva su bila kada su me kolege, s kojima sam radila duže vremena i koje su znale da sam prešla na islam, upitale: “Gdje ti je hidžab”?
Prvi me upitao ujutro, a drugi me to isto pitanje pitao popodne.
Treći znak mi se desio nakon posla istog tog dana, dok sam bila u trgovini. Nosila sam mali hidžab, samo kako bih se navikla nositi ga u javnosti. Tada je pored mene prošlo još dvoje kolega, koji su džogirali te mi samo rekli “zdravo”, kao da na meni nema promjena. Pomislila sam u sebi da ako moje kolege primjećuju van posla da ga nosim a i dalje su isti prema meni, valjda će tako biti i na poslu.
Četvrti znak desio se tog istog dana kada sam došla kući; primila sam poruke od nekoliko sestara koje mi odgovaraju na moju poruku u kojima sam im poslala sebe sa hidžabom. Toliko pozitivno su odgovorile da su mi davale sve više poticaja da stavim hidžab. Nakon što sam dobila ta 4 znaka u jednom danu, osjetila sam da to kao odgovor od Allaha na moju dovu koju sam učinila na sedždi prošle noći.
Zato sam idućeg dana stavila hidžab, a to je bilo neka dva i pol mjeseca nakon što sam primila islam.
Od tada ga nosim s velikim ponosom.
Elhamdulillah.
Izvor: Onislam.net
Za Akos.bA prevela: Emina Suljević
