Kako ostati postojan pred iskušenjima
Vjernik je uistinu sretan i bogat čovjek. Plodovi imana koji nosi u srcu i duši jesu nada, spokoj, sigurnost, zadovoljstvo i ljubav, a sve je to od izuzetne važnosti za hod životnim stazama koje počesto znaju biti trnovite. Sam život, ustvari, podsjeća na borbu u kojoj moramo dosta toga žrtvovati, plaćati cijenu za greške i često se suočavati s najrazličitijim problemima i opasnostima. Takva je priroda ovozemnog, prolaznog života. Samim tim, čovjekov život ne može biti pošteđen određenih poteškoća ili, bolje kazati, iskušenja. Čovjeku se desi da pogriješi u nekom poslu, da nešto upropasti, izgubi voljenu osobu, teško oboli, ostane bez novca ili doživi druge stvari koje donose nemir, zebnju i beznadežnost u njegovo srce. Sve je ovo Allahov zakon koji se odnosi na sve ljude, a posebno one koji imaju neku misiju u životu. To su u prvom redu poslanici. Oni zovu ljude istini, Allahu i pomažu im da pronađu sreću i svjetlo u životu. Međutim, nevjernici i mnogobošci žustro im se protive i čine sve da njihovi plemeniti planovi propadnu. Kad god poslanici zovu dobru, sljedbenici zla ih napadaju. Kad god kazuju istinu, robovi strasti i egoizma proganjaju ih i ušutkuju.
Jednom su ashabi upitali Poslanika, s.a.v.s.: „Koje ljude Allah najviše iskušava?“ On im je kazao: „… poslanike, zatim one koji su im najsličniji, pa one najsličnije njima i tako dalje. Čovjek se stavlja na iskušenja shodno njegovoj vjeri, imanu. Ako je vjera jaka, iskušenja su veća, ako je slaba, iskušenja su manja. Dakle, čovjekova iskušenja zavise od njegove vjere. Čovjek se neće riješiti iskušenja sve dok ne bude bezgrešan hodio zemljom.“
Vjernici su najstrpljiviji ljudi pred naletom iskušenja, najpostojaniji u nesrećama i najmirniji u tegobama. Oni znaju da je ovaj životni vijek veoma kratak ako se usporedi s vječnim, ahiretskim životom.
„Svako će živo biće smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Dženet uveden – taj je postigao sve što je želio; a život na ovom svijetu samo je varljivo naslađivanje.“ (Ali-Imran, 185.)
Vjernici znaju da postoje Allahovi zakoni za sva stvorenja među kojima su iskušenja, ali su sretni jer imaju blagodat slobodne volje i namjesništva na Zemlji.
„Mi čovjeka stvaramo da se trudi.“ (El-Belad, 4.)
Vjernik zna da iskušenja ne dolaze stihijski, bez reda i smisla. On je uvjeren da su i ona znakovlje i trag mudrosti Božije. Štaviše, vjernik je miran jer zna da šta god ga je zadesilo nije ga moglo zaobići, i sve što ga je zaobišlo nije ga moglo zadesiti. Allahova je dobrota beskrajna i ona obuhvata čak i iskušenja jer Njima Svemilosni želi čovjeku prenijeti poruke i naučiti ga nečemu jako važnom za njega. Iskušenja jesu pouke koje čiste duše, jačaju vjeru i odstranjuju tamu iz srca.
Poslanik, s.a.v.s., svome je ummetu preporučio da uči ove riječi: „Bože moj! Allahu, ne iskušaj nas ničim što bi nam vjeru moglo oslabiti. Ne dozvoli da nam ovaj, prolazni, svijet bude jedini cilj, niti vrhunac našeg znanja.“
Duhovna je blagodat u činjenici da Allah daje nagradu zbog pretrpljenog iskušenja i tako umanjuje njegov utjecaj. Ta nagrada ogleda se u opraštanju grijeha, kojih je uvijek mnogo, i povećanju dobrih djela, koja nam uvijek trebaju. Poslanik, s.a.v.s., je kazao: „Čovjeka neće zadesiti nikakva nesreća poput tuge, nemira, umora, bolesti, pa ni ubod trna, a da mu Allah zbog toga neće oprostiti neke grijehe.“
Izvor: Stazama sreće i spokoja
Autor: Jusuf Karadavi
Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić
