Kako da balansiram svoj islamski i zapadni identitet

 Moj želudac se stisnuo. Okružena neugodnim smradom u teretani, zamrznula sam se od straha nakon što nas je nastavnik tjelesnog odgoja obavijestio da ćemo predstojeću sedmicu provesti u učenju salse. Cilj ovih predavanja je razumjeti kako komunicirati, iako nespretno, na formalnim plesnim događajima kao što su maturalne zabave, piše portal mymonline.org.

Dok sam tako stajala, zamišljala sam gađenje svoje majke prema aktivnostima unutar „zapadnog“ školskog sistema i izraz očevog lica kada sazna da ću morati da plešem sa dječacima. Mogla sam zamisliti majku kako izražava nezadovoljstvo zbog nedostatka skromnosti u državnim školama na Zapadu i njezino neodobravanje moje privatne želje da budem dio tih zbivanja u školi. Kasnije, moje misli su odlutale na to kako će moji vršnjaci reagirati ako samo i spomenem da ne smijem plesati sa dječacima zbog svoje vjere. Uzdišući, skupila sam hrabrosti da razgovaram sa nastavnikom o mom problemu sa narednom lekcijom. Mucala sam dok sam mu govorila da ja, kao musliman, ne smijem imati blisku fizičku interakciju sa dječacima, ali sam obećala da ću gledati i uvjerila sam ga da ću naučiti i vježbati korake u udobnosti svoje kuće. Ignorisala sam njegov prezir i odglumio je simpatije za mene, dok sam nastavila sjediti sama na klupi i gledala svoje vršnjake kako se zabavljaju na plesnom podiju ostatak sedmice.

Iako ovaj događaj nije definirao moju srednjoškolsku „karijeru“, on je poslužio da sebi rasvijetlim poteškoće u održavanju ravnoteže između muslimanskog identiteta i onog sa Zapada – izazov sa kojima se hiljade muslimana na Zapadu bore svaki dan. Mnogi muslimani na Zapadu, posebno mladi, moraju sami prevazići različite izazove. Ja sam svjedok da je nekoliko mojih prijatelja izrazilo svoj prezir i sram što su muslimani, a neki smatraju da ih pravila neprestano ograničavaju, da su arhaična i komplicirana. Često ono što je dopušteno izvan muslimanskog doma je haram ili zabranjeno unutar granica kuće, a to rezultira dubljim sukobom koji ostavlja muslimane u osjećaju otuđenosti od Zapadnog društva. U drugim situacijama, mnogi muslimani na Zapadu se odriču svog muslimanskog identiteta sa nadom da će se tako lakše „uklopiti“ u zapadno društvo.

Sjećam se razgovora sa svojom muslimanskom vršnjakinjom u srednjoj školi, dok smo zajedno ručale. Dok je ona izražavala prezir prema islamskoj odjeći i prema zabrani rukovanja prilikom upoznavanja, ona se neizravno rugala mojoj podudarnosti sa tim pravilima. Očigledno, hidžab je previše restriktivan i ponižavajuć za žene. Izlaženje sa momcima bi također trebalo biti halal, a ja bih se trebala upoznavati sa dječacima u našoj zajednici.

Iako sam poštovala njeno mišljenje, kasnije sam dugo razmišljala o njenom nepopustljivom nepoštivanju mojih uvjerenja i tražila sam razloge za tako žestoko protivljenje. Shvatila sam nužnost dijeljenja svoje vjere i uvjerenja sa drugima, tako da posmatraju moje razlike kao dio moje vjere da bi mogli razumjeti i poštovati moje ideale. Također sam počela razmatrati dosljednu napetost između svog muslimanskog identiteta i zapadnog i shvatila sam veliku važnost za pronalaženje nekog srednjeg puta. Možda, da su moj nastavnik i moji vršnjaci bili educirani o muslimanskoj vjeri i o obrazloženju koje stoji iza mojih postupaka, možda se ne bih osjećala izostavljeno, a situacija bi mogla biti drugačija. Kasnije te godine, otišla sam i razgovarala sa svojim nastavnikom te mu rekla dublju logiku koja je razlog što muslimankama nije dopuštena fizička blizina sa mladićima i uvjerila ga da, na primjer, imam brata, njemu također ne bi bila dopuštena fizička blizina sa djevojkama. Njegovo se lice odmah nekako smekšalo. Bio je u zabludi da je islam ponižavajuć za žene jer im ograničava slobodu. Sada je shvatio da su i muškarci ograničeni sa istim pravilima. U tom trenutku, postala sam odlučna da educiram svoje vršnjake o svojoj vjeri i da učim o njihovoj. Postalo mi je neminovno jasno da obrazovanje i spremnost na dijeljenje uvjerenja između muslimana i nemuslimana na Zapadu može pomoći da se premoste razlike i da se smanji osjećaj otuđenosti i pobuna među muslimanskom omladini na Zapadu.

Pošto mi je edukacija drugih o islamu i učenje o njihovim vjerama ili o nedostatku vjere pomogla da se uklopim u Zapadni način života, shvatila sa da to svakako nije jedini način balansiranja između Zapadnog i muslimanskog identiteta. Pronalaženje socijalne podrške u zajednici, bilo sa članovima porodice ili sa prijateljem svakako može pomoći u postizanju ravnoteže između ova dva identiteta. Važno je da roditelji koji nameću islamska pravila svojoj djeci objasne islamsko obrazloženje svojih postupaka i da im objasne posljedice kršenja tih pravila u njihovim životima. Također je od integralne važnosti da muslimanska omladina učiniti napor kako bi naučili više o svojoj vjeri i da dođu do logičkog konsenzusa sa islamskim zakonom.

Iako se i danas ponekad nađem u neugodnim situacijama i često ne pronađem pravu ravnotežu između svog islamskog i zapadnog stila života, počela sam sve više biti uvjerena u svoju vjeru i svoj muslimanski identitet. Sada sam u mogućnosti da racionalizujem neka pravila koja karakteriziraju moju vjeru sa svojim novostečenim znanjem.

Danas, umjesto da posmatram islam kao inhibitivnu i arhaičnu suzdržanost u svom životu, počela sa ga percipirati kao značajan aspekt mog identiteta – aspekt koji me čini onim što danas predstavljam.

Piše: Maryam Ali

Za Akos.ba preveo Jasmin Mujakić