Kakanj: Sportsko čudo iz srca Bosne
Naredna sportska sezona bit će historijska za Kakanj. Pet sportskih timova iz ovog grada igrat će u elitnom razredu bh. prvenstava, nogometaši, odbojkaši, rukometaši, košarkaši i kuglaši. Svi će oni naredne sezone biti prvoligaši. “Bilo bi ih i šest, ali Rudaru nije dozvoljeno da iz federalne uđe u Premijer ligu”, kaže načelnik ovog gradića Nermin Mandra. “Zato mi kažemo da ih imamo pet plus jedan”, dodaje. Mandra je na čelu općine u kojoj živi nešto manje od 40 hiljada stanovnika. No, iz budžeta je ove godine za sport izdvojeno milion maraka, što u novcu, što pokrivanjem troškova korištenja gradske dvorane.
No, tu Kakanjci ne staju. Počinje gradnja trening-dvorane s dva terena koja će biti okončana do kraja godine i koju će koristiti kako sportaši, tako i hiljadu dječaka i djevojčica koji u Kaknju treniraju različite sportove. Otvoren je muzej, iz temelja izgrađen Dom kulture, napravljena su dva stadiona. Prosječna je plaća 920 maraka, zemljište se može dobiti za marku po kavdratu. Dijele se poticaji poljoprivrednicima, besplatno se daju plastenici, donira se stoka farmerima. Uloženo je mnogo u infrastrukturu. Uskoro počinje milionski vrijedna rekonstrukcija glavne gradske prometnice i rasvjete. Samo u posljednjih dva mjeseca uloženo je oko 600 hiljada maraka za saniranje klizišta. U gradu je ugodno živjeti. Posebice zbog uspjeha sportaša koji su ponos ovog malog grada.
ODBOJKAŠI
Donedavno je kakanjski Rudar bio nogometni premijerligaš. I ove im je sezone malo nedostajalo da se klub vrati među nogometnu elitu. Kakanj je, da je uspjelo Rudarima, mogao biti poprište gradskog derbija između Rudara i Mladosti iz Doboj-Kaknja. Mladost već dvije sezone igra Premijer ligu. Klub u vlasništvu imućnog trgovca lijekovima Mensura Mušije igrao je polufinale Kupa BiH. Izgrađen je stadion, pomoćni teren. Stabilan klub koji će i u narednoj sezoni igrati ozbiljnu rolu u bh. nogometu. Ipak, nogometašima će trebati mnogo vremena da postanu ono što su kakanjski odbojkaši. Najtrofejniji klub u historiji ovog grada. Dvanaest su puta bili prvaci BiH, osvojili Kup 14 puta. Ove godine prvenstvo su okončali na drugom mjestu, u doigravanju su izgubili od bijeljinskog Radnika. “Odbojka u Kaknju postoji 70 godina, isprva smo djelovali u sklopu Sportskog društva ‘Rudar’. Od 1978. smo samostalan klub koji se ni u ratu nije gasio”, kaže Aldin Šljivo, predsjednik OK Kakanj.
“Prije nekoliko godina imali smo krizu poslovanja. Ali, poravnali smo račune i krenuli iznova. Preferiramo domaći kadar. Svih 15 igrača su iz Kaknja. Na njima smo gradili tim i oni danas nose odbojku na svojim plećima.” U narednoj sezoni, kaže, najveći će im konkurent za vrh biti brčanska Mladost. S njima će se boriti za vrh tabele. “Plan je otići što dalje možemo, uz domaći kadar i možda neko pojačanje. Odbojka nema medijsku pozornost, Savez ne čini ništa da sport digne na viši nivo. Nemamo mušku reprezentaciju i zato moramo tražiti dodatne motive da se uopće takmičimo.” Koliko će im se planovi ostvariti, uveliko zavisi i od Almira Aganovića, trenera i, kada zatreba, i igrača kluba. Podsjeća da je Kakanj bio domaćin prvog Kupa BiH, još 1994. godine, i od tada počinje uzlet tima. “Kakanj je zdrav kolektiv, imamo zdrav ambijent, poklopilo nam se da u općini i u klubovima isto razmišljamo. Stabilizirali smo sport i idemo naprijed. Teško je funkcionirati u ovoj zemlji, ali uspijevamo. Pravimo male iskorake, bez nerealnih ambicija. Mi znamo koliko možemo, koliko imamo, i tako ćemo se i ponašati. Nije realno da planiramo ono što ne možemo napraviti”, kaže Aganović. Dijametralna je, kaže, situacija u Odbojkaškom savezu, koji je svu pažnju usmjerio ka ženskoj odbojci. “Mnogo je problema”, tvrdi Aganović. “Žalostan sam što sam posljednji kapiten reprezentacije. Sastali smo se prije tri godine, i od tada se nismo više okupljali. Za tim najviše žalim, jer, ako smo mogli u ratu raditi, moramo i sada. Odbojka ide ka ženama, njih svakako treba podržavati, ali je muška odbojka zapostavljena. Velika je to šteta jer u BiH itekako imamo talentiranih igrača.”
KOŠARKAŠI I RUKOMETAŠI
Josip Pandža trenutačno je najpoznatije ime kakanjskog sporta. Mladi je stručnjak s bh. talentima bio prvak Evrope, sada je postao pomoćnik selektoru seniorske reprezentacije BiH Dušku Vujoševiću. Već je četiri godine u Kaknju, klubu u kojem je došao učiti i koji je rastao zajedno s njim. Pandža je, iako on ne voli da ga tako gledaju, kakanjski brend. “Ja sam ovdje kao kod kuće, tu sam već četiri godine. Ugodno je ovdje živjeti, meni nema razlike između Kaknja i mog rodnog Viteza. Ja se ovdje ne osjećam kao zvijezda”, kaže Pandža. “Kakanj je meni dao šansu kada je to bila ludost, imao sam 26 godina i dobio sam priliku u klubu koji se borio za opstanak. U toj situaciji samog sebe ne bih imenovao trenerom. Kakanj je meni otvorio put ka trenerskoj karijeri. Napravili smo pomak, od ekipe koja se borila za opstanak napravili smo tim koji svake sezone napreduje, koji je posljednju sezonu igrao Ligu za prvaka.”
Njegovi košarkaši drugi put uzastopno igrali su Ligu za prvaka BiH. To žele ponoviti i naredne sezone. “To nam je cilj, da ostanemo na ovakvom nivou”, kaže Pandža. “Ugodno je ovdje raditi, dolazim iz Viteza, u kojem je stanje u sportu nesređeno, ne ulaze novci u sport, i tamo je sve puko preživljavanje. Ovdje je puno lakše, jednostavnije, sve nam je na raspolaganju i samo je do nas da napravimo rezultat i pokažemo koliko smo kvalitetni.” Klupski predsjednik Mevludin Delibašić kaže kako su već počeli s pripremama za narednu sezonu. Pandža će ostati u klubu, kaže, onoliko koliko to on želi. “Mi smo u Josipu prepoznali kvalitet kada on i nije bio toliko poznat. On je, s druge strane, prepoznao zdravu sredinu i napravili smo tu sinergiju. Nadam se da ćemo se još dugo družiti”, kaže predsjednik kluba iz grada u kojem se košarka igra već sedam desetljeća. Prvo je postojala sekcija, a onda je 1976. godine formiran Srednjoškolac, a tri godine kasnije i Termoelektrana, koji je od 1981. godine igrao u Republičkoj ligi.
“U ratu smo igrali Prvu ligu. Godine 2000., odlukom Mehe Obradovića, tadašnjeg direktora EP BIH, klub je ugašen. Dvije godine kasnije, osnovan je KK Kakanj, koji je za četiri godine uspio doći u A1 ligu”, kaže Delibašić. Dodaje da takav uzlet ne bi bio moguć bez novaca koji se za sport izdvaja iz općinskog budžeta. “U odnosu na prethodne godine, naš je budžet uvećan deset puta. Povećana su izdvajanja, funkcioniramo uz podršku nekoliko firmi iz Kaknja i nismo na kraju sezone nikome dužni niti jednu marku.” Rukometni klub Kakanj najmlađi je gradski prvoligaš. Ove su se sezone uspjeli plasirati u Premijer ligu BiH. “Akobogda, plan nam je da opstanemo u ligi naredne sezone. Ali mi se time ne zadovoljavamo”, kaže rukometaš Admir Bjelopoljak. “Mi želimo jednog dana biti prvaci. Vjerujemo u sebe, znamo što možemo, sve je realno i sve je moguće. U ovakvim uvjetima i s ovakvim pristupom radu, s trenerom kakvog imamo, s našim timskim duhom, sve je moguće.”
Za ulazak u Premijer ligu jedan je od najzaslužnijih trener Nedžad Zaimović, koji ovih dana s kakanjskim kadetima uspješno igra na turniru u Njemačkoj. Pet pobjeda i jedan poraz njegov su skor. Donedavno i nije bilo baš tako sjajno u ovom klubu. “Prihvatio sam dužnost predsjednika na poziv načelnika, situacija u klubu baš i nije bila sređena, imali smo nekoliko igrača koji nisu htjeli trenirati zbog neisplaćenih dugovanja”, priča Džemal Bećirhodžić, predsjednik RK Kakanj. “No, onda je Općinsko vijeće izglasalo značajno povećanje našeg budžeta. Vratili smo dugove tokom druge polusezone i uspjeli smo u posljednjoj utakmici protiv Slobode pobijediti. Odlučujuća je, ipak, bila naša pobjeda u pretposljednjem kolu protiv Gračanice. Tada smo, zahvaljujući našim navijačima, pobijedili u punoj dvorani, jednim golom razlike i ušli u Premijer ligu.”
KUGLAŠI
Najsimpatičniji kakanjski prvoligaš jesu tamošnji kuglaši. Rudar je ozbiljan kuglaški klub, poznat van granica BiH još u prijeratnim godinama. Sezonu su okončali na trećem mjestu, osvojili Kup Bosne i Hercegovine. “Mi smo, poslije FK Rudar, najstariji klub u gradu. Nikada nismo prestajali s radom, čak ni u ratno vrijeme. Ove godine slavimo 70 godina postojanja”, kaže predsjednik Hasan Čaušević. “Od 2005. do 2013. godine u Kaknju nije radila kuglana, morali smo ići u druge gradove da treniramo. Ali, već četiri godine imamo modernu automatsku kuglanu koju smo dobili zahvaljujući općini. Danas smo jedan od najboljih klubova u BiH, tim koji svi respektuju. Imamo 30 kuglaša, imamo podmladak koji će sigurno biti najbolji u BiH.”
Kuglanje je amaterski sport, ali veoma fizički zahtjevan, tvrdi nam Mensur Bajtarević, sekretar, a ponekad, kada zatreba, i igrač Rudara. “Prevare se mnogi koji misle da je kuglanje lagano. Treba pogledati duele koje imamo protiv banjalučkih Revite i Borca, protiv tuzlanske Slobode, visočke Bosne, Premijer liga nije nimalo loša.” Kuglaši su posebno ponosni što su ratne 1994. godine dali četiri reprezentativca BiH, što su njihovi juniori, godinu dana kasnije, zapravo bili reprezentacija države. Njihov je kuglaš Amar Alagić proglašen najboljim sportašem grada i time se posebni diče. “Imamo vrhunske uvjete i nadam se da smo uzvratili rezultatima ovom gradu”, kaže Bajtarević. “Osvojili smo Kup BiH, zovu nas na turnire u Evropi. Na nama je da zbog svega što je u ovaj sport uloženo posljednjih godina iduće sezone probamo postati prvaci.”
