Kada vam neko donese vijest – provjerite!

Haris ibn Dirar, r.a., došao je Allahovom Poslaniku ﷺ, primio islam i prihvatio obavezu zekata. Rekao je Poslaniku ﷺ da će se vratiti svome narodu, pozvati ih u islam i prikupiti zekat od onih koji se odazovu. Dogovorili su vrijeme kada će Poslanik ﷺ poslati svoga izaslanika da preuzme prikupljeni zekat.

Haris je održao riječ. Prikupio je zekat i čekao, ali izaslanik nije dolazio. To ga je zabrinulo jer je znao da Allahov Poslanik ﷺ ne krši obećanje, pa se pobojao da se dogodilo nešto zbog čega Allah i Njegov Poslanik ﷺ nisu zadovoljni njime. Pozvao je uglednike svoga naroda i odlučili su sami krenuti prema Poslaniku ﷺ.

S druge strane, Poslanik ﷺ poslao je Velida ibn Ukbu da preuzme zekat. Velid je krenuo, ali se na putu uplašio i vratio, a Poslaniku ﷺ rekao je:

„Haris mi je uskratio zekat i htio me ubiti!“

Stvar je postala ozbiljna i Poslanik ﷺ poslao je ljude prema Harisu. Kada ih je Haris sreo, upitao ih je kome su poslani i zbog čega. Rekli su mu da je Velid prenio kako mu je odbio predati zekat i pokušao ga ubiti.

Haris je odgovorio:

„Tako mi Onoga Koji je Muhammeda poslao s Istinom, niti sam ga vidio niti je došao do mene!“

Kada je stigao pred Poslanika ﷺ, ponovio je isto. Tada je objavljen ajet:

„O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“
(El-Hudžurat, 6)

Koliko bi nam danas trebao ovaj ajet!

Ne treba reagovati na svaku vijest čim je čujemo, jer nije sve što nam je preneseno zaista izgovoreno niti se sve što nam je ispričano zaista dogodilo. Ljudi pogriješe, pogrešno razumiju, dodaju jednu riječ, izostave drugu ili prenesu samo dio priče. A ima i onih koji svjesno slažu.

Jedan čovjek rekao je Ahnefu ibn Kajsu:

„Jedan pouzdan čovjek rekao mi je da si o meni govorio loše.“

Ahnef mu je odgovorio:

„Da je pouzdan, ne bi ti to ni prenosio.“

Koliko bi prijateljstava bilo sačuvano da smo prije ljutnje provjerili ono što smo čuli? Koliko bi porodica ostalo blisko da nismo odmah povjerovali prvoj verziji priče? I koliko bismo ljudi manje povrijedili da smo ih prije osude jednostavno upitali: „Je li ovo istina?“

Isto tako, ne treba o ljudima suditi samo prema onome što vidimo. Onaj ko svoju sadaku ne pokazuje ljudima ne znači da ne udjeljuje. Onaj ko se ne fotografiše s Kur’anom ne znači da ga ne čita, kao što ni čovjek koji svoju porodicu ne izlaže javnosti ne znači da je ne voli.

Postoje ljudi koji zatvore vrata svoga života pred drugima i neka od svojih najljepših djela ostave skrivena upravo zato što žele da ostanu između njih i Allaha.

Zato, kada do tebe stigne vijest o nekome, nemoj žuriti s presudom. Provjeri ono što si čuo, saslušaj drugu stranu i ostavi mogućnost da postoji dio priče koji još ne znaš.

Nekada je dovoljna samo jedna neprovjerena rečenica da čovjek učini nepravdu zbog koje će se poslije dugo kajati.

akos.ba