Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Književni kutak > Juli, babo!

Juli, babo!

Ovu kratku i potresnu priču napisao je Mirnes Salihović. Mirnes je rođen u Srebrenici, njegov otac je ubijen u Srebrenici 1995.godine. Ova kratka priča je odraz njegovih osjećanja i svega onog što je doživljavao sve ove godine bez oca

Još jedna besana noć. Tužna, besana noć. Tuga i nada se smjenjuju iz časa u čas. Tužan sam babo. Pa, nisam te vidio evo već 20 punih godina. Ali, još veća bol mi dušu probada kada pomislim da te nisam kako treba ni upoznao. Bijahu mali, beba u majčinom naručju. Ne ostade mi ni jedna jedina uspomena na tebe, babo moj. Možda je i bolje. Kako bih se osjećao kada bi mi onako lijep i nasmijan došao u misli?. Katkad majka počne pričati o tebi. Kaže da si bio veseo, nasmijan i omiljen u društvu Priča i da je brat mnogo podsjeća na tebe. Dok priča o tebi ja se samo skamenim, u uho pretvorim i pažljivo upijam svaku njenu riječ sa blagim osmjehom na licu stvarajući pred očima sliku o tebi. I to mi je jedini izvor informacija o tebi.

Doskora sam imao problem da izgovorim riječ ”babo”. Tako mi je ta riječ zvučala nestvarno, nepoznato, pa kada bih htio da je izgovorim grlo bih mi se steglo te bih samo tiho, nečujno prošaptao: ”Babo”! Tako mi fali tvoja blizina!

Ubiše te babo. Ubiše te dušmani svojom krvničkom sabljom, punom mržnje. Ne ubiše samo tebe. Ubiše amidžu Taleta, amidžu Muju, amidžu Ramu, amidžu Muharema. Ubiše mi amidžića Hajrudina, tetića Abdulaha, tetića Senada dok još momci bijaše.

Mama priča da sam isti amidža Muharem. On bijaše najmlađi od svih braće, bistar, pametan, pravedan… Dok me poredi sa njim obuzimaju me trnci i osjećam se tako ponosno na sve njih. Odbraniše našu lijepu domovinu Bosnu i Hercegovinu i položiše šehadet.

Težak je ovaj juli. Težak isto onoliko koliko i prethodnih 19. Ni sutra te neću ukopati babo. Dušmanima ne bi dovoljno što su te ubili nego ti i kosti sakriše pa ti ne mogu dostojanstveno dženazu klanjati.

Dovim stalno za tebe. Ali umjesto da dovim da mi budeš živ, zdrav, nasmijan, ja dovim da te pronađu, da ti dženazu klanjam. Konačno da znam gdje da odem da fatihu proučim, da osjetim tvoju blizinu koju tražim punih 20 godina. Volio bih da si bio sa mnom u nekim važnim trenucima mog života. Da podijeliš radost sa mnom, da mi daš savjet, da mi pružiš utjehu. Mama je to uradila na najbolji mogući način. Sve svoje potrebe, prohtjeve, sve je podredila samo nama. Sve je učinila da bi na najbolji način nadomjestila tvoje odsustvo. To joj nikad zaboraviti neću, Allahom dragim se kunem. Izvela nas je na pravi put, odgojila u duhu islama, uložila sve u naše obrazovanje i podučila nas lijepom ahlaku. Šta više da tražim od nje? Izabrao si dobru suprugu babo. Tvoja dva sina i tvoja kćerka mezimica su ti jako zahvalni na tome. Molim Allaha da me počasti finom suprugom, baš onako kako je tebe počastio.

Nadam se…

Nadam se da ću ti akobogda klanjati dženazu u Potočarima u što skorije vrijeme,

Nadam se da će svih 8732 šehida naći svoj smiraj u Potočarima,

Nadam se da će dušmanska, agresorska ruka doživjeti kaznu i propast shodnu težini zločina koji su počinili,

Nadam se da će Bošnjački narod opstati na ovim prostorima, u našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini,

Nadam se da naši sinovi i potomci neće doživjeti ovakvu tragediju i genocid kakav se nama desio…Amin

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top