Islamske temeU Fokusu

Jedni drugima smo kušnja

Vježbajmo svoju komunikaciju s drugima. Pokažimo ono najbolje iz sebe prema vani, i to najbolje razvijajmo do beskraja. E, kako bi svoju dušu održali urednom a Zajednicu mirnom i skladnom. Bog Dragi neće promijeniti naše stanje nabolje ukoliko mi ne budemo pokazali spremnost i maksimalni trud da promijenimo sebe nabolje.

Piše: dr. Sead Seljubac 

Bismillah, velhamdu lillah, ve selamun ala resulillah.

U 20. ajetu sure Furkan Uzvišeni Allah nam kaže:

Mi smo dali da jedni drugima budete kušnja. Hoćete li biti strpljivi? A Gospodar tvoj vidi sve. (Furkan, 25:20)

Na staroj fasadi unutrašnjeg zida Bijele džamije u Gornjoj Tuzli, zida koji je suprotno od mimbere, nekada je bila levha na kojoj je pisalo: (عِظْ نَفْسَكَ ثُمَّ النَّاسَ): “Kaži prvo sebi, pa onda ljudima!”

Sve što vam budem ovom prilikom kazao prvo sam sebi kazao više puta, sam sebe saslušao i poslušao, pa to, više puta, s drugima podijelio.

Često ističemo kako je za svakog čovjeka iznimno važno da dušu svoju održava urednom. Uredan znači onaj koji je čist ali i onaj koji se drži reda. Red nije ono što mnogi ljudi misle da je. Red je ono za šta je Bog Dragi kazao da je red. Ostalo je nered (fesad). Čovjek ima mogućnost i za jedno i za drugo. Ima mogućnost izbora. Naravno, uz izbor dolazi i odgovornost.

Meleki su u jednoj svojoj konstataciji vezanoj za čovjeka kazali da je to biće koje će na Zemlji “nered činiti i krv proljevati” (Bekare, 2:30) a u završnici jednog ajeta se kaže da “…Allah ne voli one koji nered čine.” (28:77)

Međutim, Uzvišeni i Sveznajući Rabb je na tu njihovu opasku ukazao da jedino On poznaje sve ljudske potencijale i da, pored tih negativnih mogućnosti, pred čovjekom stoje i one pozitivne kroz koje on može dostojno i dostojanstveno pokazati da poštuje i Boga Dragoga i Njegove propise, i sebe i druge, i biljku i životinju. Kao smjernicu za provedbu te mogućnosti Milostivi Rabb je čovjeku poslao Knjigu Vodilju i u njoj mu dao kriterij za izbor onoga što je dobro umjesto onoga što je zlo. Kakvo dobro može biti u opijanju, koliko god neki ljudi u tome uživali i mislili da im je dobro? Krajnji rezultat je uvijek zlo. Kriterij je: ako nisi sigurnan da li je nešto dobro ili nije pogledaj u Knjigu Vodilju i vidi da li je to Bogu drago ili nije i imat ćeš odgovor. Kada prođemo više takvih provjera kod sebe ćemo izgraditi sistem vrijednosti po kojima ćemo lahko kasnije donositi ispravne odluke. Vjera je mjera. Ako nešto nije u skladu s principima ove lijepe Vjere iz toga ne može izaći hajr. Može izaći samo belaj. Zato poslušajmo Rabbovo upozorenje:

I izbjegavajte sve ono što će dovesti do smutnje čije posljedice neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. (Enfal, 8:25)

Budimo neizmjerno zahvalni Uzvišenom Gospodaru koji nas je uputio u ovu lijepu i svijetlu Vjeru pa možemo raspoznati dobru od loše namjere, dobro od lošeg djela, istinsko od lažnoga. Onima koji se iskreno Allaha boje On daruje tu sposobnost koju je u Svojoj Časnoj Knjizi spomenuo riječju furkan. (Enfal, 8:29) Prepoznavanja istinskog i lažnog (furkan) se može i razvijati ali samo kroz strah od Božije svemoći, Njegovog sveprisustva, Njegove žestoke kazne – kroz takvaluk. Budimo iskreno bogobojazni i svoju bogobojaznost živimo u svakodnevnom životu bez razlike da li se ta pobožnost unijela u porodični ambijent, ili poslovnu komunikaciju, ili prilike kada se družimo jedni s drugima.

A ljudi k’o ljudi. Razlikuju se međusobno po bezbroj karakteristika. Sve se svodi na to da, ukoliko ljudi žele da žive zajedno u istinskom redu moraju shvatiti da su jedni drugima kušnja. Tako i Kur’ani-kerim kaže:

Mi smo dali da jedni drugima budete kušnja. Hoćete li biti strpljivi? A Gospodar tvoj vidi sve. (Furkan, 25:20)

Uzvišeni Allah vidi i šta u duši nosimo. Kakvo je tamo stanje. Da li nosimo dobru ili zlu klicu. Imamo li o drugima lijepo mišljenje (husn-i zann) ili ružno mišljenje (su-i zann). Kako se jedni prema drugima ophodimo najbolji je pokazatelj šta u sebi nosimo. Naš zahir govori o našem batinu. Odatle pozivam sebe i sve nas na beskrajni sabur u građenju hajra na ovom našem podneblju, sabur koji znači strpljivost, ali i ustrajnost, nepokolebljivost, odlučnost. A Allah gleda u čemu ćemo ustrajati i zna šta istinski mislimo i osjećamo. Čovjek čovjeka može obmanuti, ali Boga Sveznajućeg ne može obmanuti niko.

Zato, vježbajmo svoju komunikaciju s drugima. Pokažimo ono najbolje iz sebe prema vani, i to najbolje razvijajmo do beskraja. E, kako bi svoju dušu održali urednom a Zajednicu mirnom i skladnom. Bog Dragi neće promijeniti naše stanje nabolje ukoliko mi ne budemo pokazali spremnost i maksimalni trud da promijenimo sebe nabolje.

I još nešto je jako važno. U životu se trebamo učiti dobro slušati. Kažu da najbolje uči onaj ko najbolje sluša. I pazimo dobro da se šejtan ne uplete u putanju između izvora riječi i njenog ušća. A on to zna. Čovjek kaže jedno a onaj drugi čuje sasvim drugo. Šejtan mu šapne svoje značenje onih istih riječi kako bi posijao razdor među ljudima. Allah ga omeo!

Allah određuje tok stvari. Budimo Mu uvijek zahvalni na prilikama koje nam daje da živimo istinski iskreno svoju Vjeru. On i daje i uzima prilike. Zato ćemo završiti s jednim hadisom koji trebamo dobro upamtiti i spram njega se ravnati u svojim međusobnim odnosima. Hadis govori o muflisu.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: “Znate li ko je muflis?” Ashabi odgovoriše: “Muflis je onaj koji je i bez novca i bez imetka.”, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ”Uistinu je bez ičega (muflis) iz moga ummeta onaj ko dođe na Sudnji dan sa namazom, postom, zekatom, a na dunjaluku je ovoga opsovao, onoga potvorio, ovoga zakinuo, onome krv prolio, onoga udario. Pa će se svakom od njih dati od njegovih dobrih djela, a ako nestane njegovih dobrih djela, prije nego namiri ono što je dužan ljudima, onda će se uzeti od njihovih grijeha, pa će se njemu natovariti i bit će bačen u džehennemsku vatru. ” (Muslim) Da nas Allah sačuva!

Allahu Dragi Ti nam budi na pomoći i uputi nas,

da međusobno gradimo najbolje odnose,

da razvijamo međusobno dobro mišljenje jedni o drugima,

da nam iskrenost bude najveća vrlina,

da nam dobro Zajednice bude na vrhu naših prioriteta,

da sačuvamo dostojanstvo koje crpimo iz naše pripadnosti Tvojoj Svijetloj Vjeri, dini-islamu.

Pomozi nama i našim potomcima da dostojno nosimo emanet vjere na ovim bosanskim prostorima do Sudnjega dana.

Amin!

(Preporod.info)

Povezani članci