Ja nosim tespih, a on nosi bradu …

Nas dva brata, oba smo u saffu,

Često puta zajedno odemo na kafu.

Ja nosim tespih, a on nosi bradu,

Al’ smo oba poznati po trudu i radu.

Ja idem na mevlud, on ga izbjegava,

Ali se gotivimo, baš k’o braća prava.

On zikri poslije farza, a ja u džematu,

Ja pričam o tradiciji, a on o bid’atu.

Puno tog nas spaja, malo tog nas dijeli,

Mi smo braća u islamu, i insani zreli.

Iste smo akide, a to je najbitnije,

Uvijek kad me vidi, on mi se nasmije.

Nikad nije mrzovoljan, voli me i cijeni,

A i on je vjerujte isto drag meni.

Islam nas je spojio i ljubav prema Bogu,

Nikad brata u saffu ja mrzit ne mogu.

Oba smo Bošnjaci, patriote prave,

Svakojakih podjela nam’ je preko glave.

Bitno nam je jedinstvo, i ljubav i sloga,

Različita promišljanja dar su nam od Boga.

Za Akos.ba piše: Admir Iković