Izvanredni lider oličen u ličnosti Muhammeda, a.s..

Najprije ćemo pružiti definiciju toga šta znači “posebnost” jer je to ključno za ostatak teksta. Ovdje bi citirao poznatog francuskog pedagoga Alphonse de Lamartine koji kaže “Ako je svrha velika, sredstva mala i zapanjujući rezultati tri kriterija ljudske genijalnosti, ko bi se usudio usporediti bilo kojeg velikana iz historije sa Muhammedom? Filozof, apostol, zakonodavac, borac, osvajač ideja, obnovitelj racionalnih uvjerenja, kult bez slike, utemeljitelj dvadeset zemaljskih carstava i jednog duhovnog , to je Muhammed. Prema svim standardima kojima se može izmjeriti ljudska veličina, možemo se slobodno zapitati da li postoji iko veći od njega?” (Historie de le Turquie, Paris 1854, Vol.11.Pages 276-77)
Ključ je u tome da činimo više od onog što drugi smatraju da je mudro, razumno ili logično. Biti izvanredan znači biti abnormalan na najbolji mogući način. Slušati poruku u umu tako da se drugi mogu samo zapitati. Marširati po ritmu koji drugi nisu u stanju da čuju, ali i dalje biti u mogućnosti inspirisati ih da nas slijede. To mogu samo oni koji su izvanredni i koji su inspirativni. Živjeti ne znači samo udisati.

Dakle, ako neko želi biti lider, mora raditi ono što niko drugi ne radi, ne zato što želi druge impresionirati, već zato što će onda vidjeti da je moguće učiniti to isto. Nema ničeg dobrog u tome da se pretvara da si manji od onog što jesi. Ono što se traži od lidera, jeste to da konstantno ide protiv vlastitih pretpostavki i samonametnutih barijera, jer jedina istinska prepreka jeste ona u vlastitom umu. Lider mora imati hrabrost da ide tamo gdje se drugi ne usuđuju. On uvijek mora postavljati pitanje šta je to ispravno. On se mora suočiti sa uvjerenjima koja su prenošena iz generacije u generaciju i prihvatiti to kao stvarnost. On mora stajati uz istinu bez obzira koliko ga to koštalo. On mora podržavati potlačene, slabe i siromašne i oduprijeti se sirovoj moći tlačitelja ma ko oni bili. Sve ove stvari pomažu lideru da stvara povjerenje kod drugih, što je temelje liderstva. Lider ne samo da treba biti povjerljiva osoba, već ljudi trebaju imati vjeru u njega i to da će imati koristi od toga što ga slijede. Ljudi ne ustaju zbog malih očekivanja, oni se pokreću zbog velikih očekivanja. Lider istovremeno treba da ima jasnu viziju i strategiju. Nije dovoljno samo sanjati o velikim stvarima ako se nema pojma o tome kako ih ostvariti. Lider mora biti sposoban da sanja i da vodi ljude do ostvarenja tog sna.

 
Zatim, liderstvo se sastoji i od pronalaženja ljudi koji će ispuniti mnoge uloge koje će se pojaviti na tom putu, jer lider ne može sve sam da učini. Bez tima visoko posvećenih ljudi za provedbu strategije i najveći snovi ostaju samo puste želje. Lider pronalazi tim, daje im zadatke, inspiriše ih da daju sve od sebe, trenira i usmjerava i konačno nadgleda dok izvršavaju zadatke za koje su obučeni. Sve su to uloge koje veliki lider mora obavljati.
Poslanik, s.a.v.s., je postavio standarde izvanrednog liderstva tako uvjerljivo i jasno čak da su i njegovi najveći neprijatelji bili prisiljeni govoriti u njegovu korist. Najpoznatiji događaj koji to ilustrira jeste susret Ebu Sufjana sa Heraklom rimskim carom, kada je primio Poslanikovo, s.a.v.s., pismo. Biti izvanredan nije izbor za lidera. To je važan dio za svakog onog ko teži da bude lider. Samo hrabri mogu ohrabriti i niko u historiji ljudskog roda nije pokazao izvanredno liderstvo u svakom aspektu svoga života kao što je to učinio Muhammed, s.a.v.s. Zbog toga su njegovi ashabi pokazali takvu odanost njemu što je zaseban primjer. Voljeli su ga i on je njih volio.

 
Iz knjige “Leadership Lessons from the Life of Rasoolullah, s.a.v.s.” Mirza Yawar Baig

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije