Istinski vjernik je milostiv prema grešniku

Prvo, čovjek ne smije sebe postaviti za kadiju i dželata nad Allahovim stvorenjima, niti umisliti da on treba uspostavljati pravdu između ljudi. Nasuprot, čovjek treba da na ovom stupnju, sebi predoči milost, te da mu ona postane svojstvena, ali ne samo ljudska milost već božanska milost.

Ova božanska milost podrazumijeva, kao prvo, pokrivanje ljudskih mahana. Allah, dž.š., je Es-Settar, Onaj koji porkiva ljudima mahane.

Zatim, Allahova milost, kao drugo, podrazumijeva da ljude usmjeravaš dobru, da lječiš i iscjeljuješ mahane dojmljivim riječima, opomenom i prefinjenim savjetom. Ovako je postupao Miljenik s.a.v.s., čak i sa licemjerima čije stanje srca mu je Allah pokazao i tražio da ih usmjerava: „Allah dobro zna šta je u srcima njihovim, zato se ti ne obaziri na riječi njihove i posavjetuj ih, i reci im o njima ono što će ih dirnuti.“

Postupanje poput ljekara s bolestima ljudima podrazumijeva postupnost u davanju lijekova, davanje razliličitih lijekova dok se ne dođe do onog najefikasnijeg, te da se ne žuri s operacijom ili amputacijom spaljivanjem rane, osim kada je to neophodno da se uradi.

Dalje, božanska milost podrazumijeva da se rob oslobodi ličnih interesa prilikom ophođenja s tajnama koje čuje, ili koje dođu do njega. Poznavanje mahana ljudi daje neku vrstu ovlasti, koju neuk može iskoristiti da bi vladao ljudima, te ih potčinjavao vlastitim egoističnim interesima i specifičnim ciljevima. Međutim, božanska milost podrazumijeva da to rob ne radi, da se rješi vlastitih interesa, te da samo teži popravljanju i usmjeravanju.

Ako rob usvoji spomenute osobine, izlaže sebe smutnji vladanja, obmane, zavisti i ružnog mišljenja. A sve to veoma je opasno i pogubno.

Preuzeto iz knjige „Duhovni put ka Allahu“ autora dr. Džasira Aude

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić