Islamske temeU Fokusu

Čast je biti mujezin

Čast je biti mujezin i pozivati na svakodnevni duhovni vjernički mir’adž. O tome jasno i nedvosmisleno na više mjesta govori i naglašava nam naš Vjerovjesnik i Poslanik, Muhammed, s.a.v.s.

U jednom hadisu Resulullah, a.s., kaže: ”Kada bi ljudi znali kakva se ljepota (nagrada) krije u ezanu i prvom saffu, te kad ne bi našli drugog načina da dosegnu tu ljepotu (i sevap) nego putem izvlačenja kocke – i to bi učinili.” (bilježi Buhari)

U drugoj hadiskoj predaji Muhammed, a.s., kaže: ”Osobi koja bude učila ezan svjedočiće na Sudnjem danu i ljudi i džinni da su slušali njegov ezan.” (Buhari)

Potrebno je da osoba koja uči ezan bude pod abdestom i da se na njegovom početku okrene prema kibli. Kod izgovaranja riječi ”Hajje ales-salah” okrenuće se na desnu stranu, a kod izgovora riječi ”Hajje alel-felah” okrenuće se na lijevu stranu.

Prste svojih ruku staviće u uši, kako bi time stvorio bolji osjećaj i koncentraciju i pojačao svoj glas: ”Kada učiš ezan, stavi prste u uši, jer ćeš onda moći dati najveći glas.” (hadis bilježi Buhari)

Prilikom učenja ezana onaj koji ga uči (mujezin) pustit će svoj glas i učit će ga ravnomjerno i milzozvučno kako bi ga sa uživanjem slušalo što više ljudi koji će se sa velikim zadovoljstvom odazvati tom pozivu (ezanu) na zajednički namaz.

Muhammed, a.s., čuo je nekog mujezina kako uči ezan poput pjesme, pa mu je rekao: ”Ezan se uči ravnomjernim glasom. Ako ga tako ne možeš učiti, onda ga i ne uči.” (El-Kurtubi)

Preporučljivo bi bilo da onaj koji uči ezan, uči i ikamet. Između ezana i ikameta ostavlja se najmanje toliko vremena koliko se može klanjati jedan namaz, osim kod akšama, kada se nakon ezana odmah pristupa ikametu, a potom i samom akšamskom farzu.

Ljudi koji žele mogu između ezana i ikameta klanjati dobrovoljni namaz (nafilu, tj. sunnete) od dva ili četiri rekata. Taj namaz je preporučivao i Muhammed, a.s., koji ga je i sam često obavljao. Prije sabahskog farza uvijek bi klanjao dva rekata (sunneta), pa čak, po nekima, i na putovanju, dok se uz podne namaz (farz) vezuju (i dva i) četiri rekata prije, te dva poslije podnevskog farza. Nakon akšama i jacije bi često klanjavao dvorekatnu nafilu, ali uglavnom, kako to navode prof. Đozo i prof. Mahmutović, činio bi to u svojoj kući.

Što se tiče dobrovoljnog namaz prije ikindije i jacije, također je dozvoljeno, čak šta više preporučeno i tada, dok se ne sakupi džemat i dok ne zauči ikamet za farz, obaviti dobrovoljni namaz (od dva ili četiri rekata, shodno trenutačnim okolnostima).

Između ezana i ikameta treba ostaviti dovoljno vremena za one koji su iz komšiluka čuli ezan, da se lijepo abdeste te da bez žurbe stignu na ikamet. Oni koji su bliže džamiji ili mesdžidu mogu svoje nafile, to jest sunnete obaviti i u svojoj kući ukoliko ima dovoljno vremenskog raspona između ezana i ikameta.

Poslanik , a.s., je rekao: ” Najvrijedniji namaz jednog pojedinca jeste namaz u njegovoj kući, osim farza.”

Međutim, dnevni sunneti se uvijek mogu klanjati i u džamiji. Oni koji preporučuju da se nekad bar neki dnevni sunneti klanjaju kod kuće, posebno to naglašavaju zarad djece i same porodice koju bi tim klanjanjem u kući podstakli da i oni još češće i redovnije klanjaju (i propisane i dobrovoljne namaze).

Lijepo je između ezana i ikameta učiti dove za sebe i druge. Mustehab je ponavljati tekst ezana za mujezinom, osim kod riječi ”Hajje ales-salah” i ”Hajje alel-felah”, kada se uči ”La havle vela kuvvete illa billah.”

Poslije ezana pohvalno je donijeti salavat na Poslanika, te proučiti dovu ”Allahumme Rabbe hazihi …”

Mujezine trebamo posebno cijeniti i za iste birati pobožne vjernike i one koji imaju lijep i milozvučan glas.

Mujezini će kod Allaha, dž.š., imati posebne deredže na Sudnjem danu. To trebamo uvijek imati na umu, te ih i mi moramo posebno uvažavati i cijeniti.

Svaka bi džamija trebala imati svog stalnog mujezina ili nekoliko njih, kako džemat nikad ne bi bio prepušten onima koji će rastjerivati ljude svojim šturim pokušajima da bez ikakvog umjeća i iskustva glume milozvučne mujezine, mada to nisu uopće. Takvih nažalost susrećemo u pojedinim džematima.

Allahu moj, potpomozi nas da se redovito odazivamo pozivima tvojih pozivača (mujezina), kojima ćemo biti svjedoci na Sudnjemu danu da su nas Tvojoj milosti i ibadetu Tebi pozivali. Oprosti i nama i njima i spusti na nas obilje Svog zadovoljstva i Svoj bereketa!

Amin, ja Hajju ja Kajjuum!

Za Akos.ba piše: Admir Iković

Povezani članci