Islam je vjera pozitivnog mentaliteta

Kada sam bio sedmogodišnjak često sam prisustvovao halkama koje su se isključivo fokusirale na „ne može“ u islamu

Jednog ljetnog dana prilikom ulaska na čas ja i moj stoički učitelj imali smo sljedeći dijalog:

„Šta je ovo?“ pitao je on, gledajući u moju ruku. Na njoj je bila svjetlucava narukvica.

„To je narukvica koju mi je majka poklonila“ odgovorio sam nonšalantno.

„Zar ti nisam rekao da je nošenje nakita haram?“ usiljeno se nasmijao učitelj.

„Ali to je srebro. Dječaci mogu nositi srebro. Majka mi je to kupila za rođendan.“

„Zar ti nisam rekao da je slavljenje rođendana haram?“ ljutito se brecnuo.

„Ali nismo radili ništa posebno. Samo smo otišli na ručak u McDonalds.“

„Zar nismo rekli da je i McDonalds haram?!“rezignirano će učitelj.

Ova anegdota se stvarno desila.

Odrastajući mnogi muslimani konstantno slušaju riječi „ne“ i „ne može“. Ne možeš to raditi, ne smiješ to jesti, ne možeš to dirati, gledati ili slušati. Sigurno da granice u životu moraju postojati, ali šta se dešava ako potenciramo samo zabranjene stvari? Čuo sam jednom šalu da bi neki mesdžidi trebali na ulazu imati natpis „Zabranjen pristup sretnima“.

Kada nas konstantno upozoravaju na ono što ne smijemo raditi, mi tada prema Allahu razvijamo odnos baziran isključivo na strahu i tjeskobi. Psihološki rečeno, razvija se trend samodestrukcije i samosputavanja. Trend nekontrolisanog straha od kazne, brige zbog odlaska u Džehennem i proživljavanja krivnje umjesto radosti zbog Allahovog prisustva u našim životima. Neka naša braća i sestre u islamu su razvili ozbiljan opsesivno-kompulsivni poremećaj zbog svog načina praktikovanja vjere. Ova pojava se može nazvati pretjeranom obzirnošću i veoma je ozbiljna i opasna. Jednom sam razgovarao sa osobom kojoj je trebalo skoro sat vremena da uzme abdest i još toliko da obavi namaz. Ponavljao je rituale sve do savršenosti. Radila je ovo iz straha da mu molitva neće biti primljena od osuđujućeg Boga uz kojeg je odrasla. Lično sam radio i sa pacijentima koji su doživljavali psihotične slomove zbog ovakvogstanja uma.

Jedan od načina na koje sam pomagao ovakve slučajeve je bilo i preoblikovanje njihove percepcije islama kao „može“ religije. Sve je zapravo halal osim onoga što je haram. Islam nije samo vjera discipline, restrikcija i odricanja. Moramo pogledati i na „može“ stranu, onu pozitivnu i milost koju nam je Allah darovao. Živjeti islam je put koji mnogo više daje, nego što uzima.

Razmislimo o sljedećim činjenicama:

• Imamo 24 sata dnevno na raspolaganju. Otprilike 25 do 30 minuta nam treba za obavljanje namaza i vezu sa Stvoriteljem. To je 0.017% našeg dana neophodnog za molitvu. Ostalo je „naše vrijeme“.
• Imamo dvanaest mjeseci u godini. Samo jedan mjesec Allah traži od nas da se samodisciplinujemo postom i pojačanim ibadetom. Uprkos postu opet možemo jesti i piti poslije sumraka i tako postići fizičke i psihičke koristi. Ostaje nam 92% naše godine da jedemo kad želimo.
• Allah traži od nas da dajemo 2.5% našeg imetka onima koji su u potrebi i onima kojima Allah nije dao onoliko koliko je dao nama. Opet nam ostaje 97.5% našeg bogatstva da radimo s njim šta hoćemo.
• Ako smo fizički i psihički sposobni, Allah nas poziva da samo jednom u životu obavimo hadž i zaradimo oprost. Ne jednom godišnje ili jednom mjesečno, već samo jednom u životu. Ako poživite 80 godina i obavite jedan hadž, potrošili ste otprilike 0.00017% vašeg života na ovo hodočašće.
• Dozvoljeno nam je jesti sve osim nekoliko stvari poput alkohola, svinjetine ili životinja grabljivica. Ostalih 99.5% hrane i pića slobodno mogu u vaš stomak.

Postoje mnogi primjeri koji dokazuju da je islam vjera pozitivnosti. Poslanik Muhammed salallahu alejhi ve sellem je bio pozitivan jer je….

• Opraštao ljudima i bio strpljiv sa njihovim grijesima prema sebi
• Imao fleksibilnosti sa njihovim običajima
• Davao ljudima vremena da prihvate islam i ne budu kažnjeni
• Udovoljavao skoro svim zahtjevima i molbama koje je dobijao
• Pomogao i podržavao druge
• Bio optimista i nasmijan

Postoji simbolična izreka koja kaže da kad ne bi bilo „la“ u „la ilahe illallah“, poslanik salallahu alejhi ve sellem nikada ne bi nekome rekao „ne“.

Podstičem vas zato da preoblikujete svoju perspektivu i napravite vlastitu listu stvari koje dokazuju da islam daje više nego što uzima. Napravite zdravi balans između fokusiranja na ono što je dozvoljeno i zabranjeno, između ljubavi i straha. Vratimo se pozitivnom mentalitetu. Uvažavajmo blagodati i cijenimo sve ono čime nas je Allah počastio. Približimo se Allahu sa ljubavlju, klanjajmo zato što to želimo, pronađimo radost u životu i radujmo se budućem susretu sa našim Gospodarom.

Piše: Karim Serageldin

Izvor: muslimmatters.org

Za Akos.ba preveo: Nermin Spahić