Iskušenja Allahovog Poslanika, a.s.: Strpljenje u nevolji

Naši su prethodnici govorili: „Kako da ne budemo strpljivi u iskušenjima kada nam Uzvišeni Allah dž.š., za strpljenje daje posebne tri nagrade od kojih se ne zna koja je bolja.“

  Uzvišeni Allah dž.š., traži od nas da Mu robujemo u svakom vremenu, na svakom mjestu i u svakom stanju! Zato nas Uzvišeni iskušava i blagodatima i nedaćama. Stavlja nas na ispit hoćemo li samo Njemu robovati bez obzira u kakvoj situaciji se našli. Odvodi nas od jednog do drugog stanja da bi provjerio našu iskrenost. Zato se dobro čuvajmo da ne budemo Allahu dž.š., pokorni, zahvalni i u vjeri postojani samo kada nas obasipa blagodatima, a da se u iskušenjima obraćamo nekome drugom.

  Rekao je Uzvišeni: „Ima ljudi koji obožavaju Allaha dž.š., bez pravog uvjerenja: ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, on se vraća nevjerstvu pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.“ (El-Hadžadž, 11)

  Prisjeti se da su najveća iskušenja imali vjerovjesnici, posebni, odabrani ljudi, zatim slični njima.

Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitan: „Ko se od ljudi najviše iskušava?“,

odgovorio je: „Vjerovjesnici, a nakon njih oni koji su slični njima“.

Zatim je dodao: „Čovjek se iskušava shodno jačini svoje vjere, pa ukoliko mu vjera bude čvrsta, teške nedaće će ga pogađati, a ukoliko bude slabosti u njegovoj vjeri, Allah dž.š., će ga iskušati shodno jačini njegove vjere. Čovjek neće prestati biti iskušavan sve dok ne bude hodio zemljom a da pri sebi nema nijednog grijeha.“ (bilježi Ahmed, hadis je hasen-sahih)

  Također, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Nema nijednog muslimana koji bude uznemiren nekom bolešću ili nečim drugim a da mu Allah zbog toga neće brisati grijehe kao što lišće spada sa drveća.“ (bilježi Buhari) Prethodnici su govorili: „Ko bude iskušavan, taj je na putu vjerovjesnika.“

  Zašto da negoduješ  na iskušenjima kada si uvijek u dobru?! Zar se u hadisu ne kaže: „Čudan li je primjer vjernika! Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se (Allahu) zahvali i to bude dobro za njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro za njega.“ (bilježi Muslim)

  Zašto da plačeš i tuguješ, zašto da se snebivaš i negoduješ kada ti je u svakoj situaciji samo dobro, pišu ti se samo dobra djela, sevapi i nagrade? U hadisu se navodi: „Kad god neki čovjek bude iskušan bolešću, Uzvišeni naredi melekima koji ga čuvaju: „Pišite Mome robu svaki dan i svaku noć ono što je radio prije svoje bolesti!“ (bilježi Ahmed, hadis je hasen-sahih)

  Kada te Uzvišeni iskuša, tada ti želi dobro, pa umjesto žalosti i tugovanja, budi radostan i sretan, jer te Uzvišeni voli, želi ti dobro. U hadisu se navodi: „Kome Allah dž.š., želi dobro, stavi ga na kušnju!“ (bilježi Buhari)

U drugom je hadisu zabilježeno: „Uistinu, veličina nagrade ovisi o težini iskušenja. Kada Allah dž.š., zavoli jedan narod on ga stavlja na kušnju, pa ko bude zadovoljan, i njime će se biti zadovoljno, a ko bude srdit, bit će kažnjen srdžbom.“ (bilježi Tirmizi, hadis je ocjenjen dobrim)

  Fudajl b.Ijad, Allah dž.š., mu se smilovao, rekao je: „Uistinu, kao što čovjek voli svojoj porodici dobro i nastoji ga doprinijeti, isto tako Uzvišeni Allah dž.š., voli kušnju Svoga roba pa ga i iskušava.“

Također je rekao: „Rob neće postići suštinu imana sve dok iskušenje ne bude smatrao blagodati, a blagodat iskušenjem.“

Sufjan es-Sevri, Allah dž.š., mu se smilovao, rekao je: „Ne može biti pronicljiv onaj koji nedaće ne bude ubrajao u blagodati, a blagodati u nedaće.“ (Ibn Kajjim, Miftahu daris-seada)

  Moguće je da je vjerniku kod Allaha dž.š., propisan određeni položaj koji ne može postići osim putem iskušenja, nedaća i nevolja koji će probuditi njegovo srce. U hadisu se navodi: „Uistinu je čovjeku određen položaj koji ne može postići svojim djelom, pa se neprestano iskušava onim što prezire sve dok time ne postigne propisani položaj.“  (bilježi Ebu Ja’la, hadis je hasen-sahih)

U drugom se hadisu bilježi: „Ukoliko Uzvišeni iz Svoje dobrote želi nekom Svom robu određeni položaj u Džennetu, a on ga ne može postići svojim djelima, tada ga iskuša na njegovom tijelu, u njegovom imetku ili djetetom, pa on bude strpljiv na svemu tome i tako zadobije položaj koji mu je Allah dž.š., propisao iz Svoje dobrote.“ (bilježi Ebu Davud, hadis je vjerodostojan) Kada bi znao  zabrinuti, tužni, iskušani, da ga iskušenje koje ga je pogodilo diže na više stepene kod Allaha dž.š., on bi mu se radovao i ne bi bio tužan.

Preuzeto iz knjige: „Put sreće i zadovoljstva“ (grupa autora)

Za Akos.ba priredila: Emina Kahvić