Liderstvo i menadžment

Impulzivnost – kako prepoznati i kontrolirati impulzivno ponašanje?

Impulzivno ponašanje se često može pronaći u stručnoj literaturi kao karakteristika određenih dimenzija ličnosti, a nerijetko je i simptom brojnih poremećaja kontrole ponašanja.

Impulzivnost je ponašanje koje je obilježeno djelovanjem prije promišljanja, odnosno teškoćama čekanja svojega reda za akciju, intenzivnom nestrpljivošću te prekidanjem drugih.

Impulzivno ponašanje

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku duševnih poremećaja (DSM-5), impulzivno ponašanje je često obilježje graničnog poremećaja ličnosti. Općenito se definira kao djelovanje bez promišljanja koje je neshvaćeno i neadekvatno izraženo, a često je rizično i neprimjereno situaciji.

Također je povezano s nepoželjnim ishodima i agresivnim ponašanjem. Ljudi koji su impulzivni se obično opisuju kao nepredvidive i nestabilne osobe, a upravo je nestabilnost glavna karakteristika graničnog poremećaja ličnosti.

Osim toga, impulzivni pojedinci obično imaju problema s emocionalnom regulacijom i kontrolom ponašanja zbog čega rijetko imaju stabilne i dugotrajne bliske odnose s drugima.

Impulzivno ponašanje nerijetko nosi sa sobom opasne posljedice, a osobe toga nisu niti svjesne. Zbog manjka svjesnosti o svojem ponašanju, impulzivni pojedinci često bivaju odbačeni od strane okoline zbog čega dolazi do samoozljeđivanja i autodestruktivnosti kao obrambenog mehanizma (npr. prejedanje, prekomjerna konzumacija alkohola, suicidalni pokušaji itd.).

Kako prepoznati impulzivno ponašanje?

Na temelju svega dosad navedenog, impulzivno ponašanje je većinom simptom većeg psihičkog problema te ne predstavlja poremećaj sam za sebe. Uz njega često dolaze brojni drugi simptomi na temelju kojih se može uočiti koji je poremećaj u pozadini.

 

Impulzivno ponašanje karakteriziraju sljedeći obrasci ponašanja:

emocionalna nestabilnost,

nemogućnost kontrole ponašanja,

agresivno ponašanje,

nepredvidljivost,

neodgovornost,

neorganiziranost,

nemogućnost uspostavljanja i održavanja bliskih odnosa,

egocentričnost,

bezvoljnost,

manjak motivacije,

zanemarivanje društvenih normi,

kršenje zakona.

Impulzivnost – simptom psihičkih poremećaja

Impulzivnost je najčešće znak da osoba ima problema s nekim većim psihičkim smetnjama. Ponekad one sežu daleko u prošlost pojedinca te mogu biti povezane s traumama doživljenim u djetinjstvu koje su bile okidač za takvo ponašanje kao vrstu obrambenog mehanizma.

No, ponekad je u pitanju još veći problem posebno ako su se simptomi pogoršali i zakomplicirali pa tako može biti u pitanju antisocijalni poremećaj ličnosti kojega obilježava kršenje društvenih normi, često laganje, impulzivnost, laka razdražljivost, neodgovornost i nedostatak kajanja.

Većina ekstremnih psihopata bi zadovoljavala kriterije antisocijalnog poremećaja ličnosti, ali svi ljudi s tim poremećajem nisu psihopati jer nemaju karakteristike površnog šarma, egocentričnosti i velikog nedostatka empatije te plitkih emocija.

Impulzivan karakter u ranoj dobi može imati pozitivne ishode ako se na vrijeme krene s djetetom raditi. Ako se zanemari takvo ponašanje, rizične posljedice su veće. Naime, impulzivnost u adolescentskoj dobi je povezana s manjkom kontrole emocionalnih poriva zbog čega adolescenti često doživljavaju više socijalnih poteškoća u tinejdžerskim godinama te dolazi do pojave delinkventnih ponašanja (npr. vandalizma, upotrebe droge i alkohola, tučnjava i kršenja zakona itd.).

Može li se impulzivnost kontrolirati?

Učinci impulzivnosti nisu neizbježni. To bi značilo da se određenim okolnostima može uticati na smanjenje impulzivnog ponašanja kod adolescenata.

No, ono što se zasigurno može zaključiti jest da odnos između impulzivnosti i delinkvencije varira u različitim socioekonomskim kontekstima te da je mnogo faktora koji određuju kako će se impulzivan karakter na kraju razviti.

Kako kontrolirati impulzivnost?

Ono što je već više puta spomenuto, a potrebno je opet naglasiti jest upravo rana intervencija. Djeca koja su impulzivna obično imaju neki razlog, odnosno uzrok takvom ponašanju. Ako su u pitanju traume iz djetinjstva, potrebna je stručna pomoć kako bi se trauma prevladala.

Uz to, najveću i najvažniju ulogu imaju roditelji.

Ako je riječ o odraslim osobama s kojima se nije radilo od početka, svakako je potrebno pokušati potražiti savjet stručnjaka za mentalno zdravlje. Kod impulzivnosti se najboljom pokazala kognitivno-bihevioralna terapija, a kasnije i grupe podrške.

Akos.ba

Povezani članci