I Ljubinje dobilo džamiju, čeka se munara
Ovom svečanom činu prisustvovalo je oko 300 vjernika, prognanih Bošnjaka iz Ljubinja, iz Stoca, Mostara, Sarajeva i drugih krajeva naše domovine. Džamija u Ljubinju porušena je 1992.g., obnovljena sredstvima prikupljenim putem sergije na nivou Rijaseta IZ u BiH. Džamija je obnovljena bez munare za koju će trebati osigurati još 30 000 KM. Građevinski radovi počeli su prije dva mjeseca i dovršeni u rekordnom roku. Ispoštovani su svi zahtjevi predviđeni izvedbenim projektom. Općinska administracija uredno je pratila sve zahtjeve investitora i u okviru svojih nadležnosti osigurala sve zakonom propisane akte na čemu su im u Islamskoj zajednici izrazili iskrenu zahvalnost.
Muftija je kroz hutbu podsjetio prisutne na činjenicu kako su džamije u Istočnoj Hercegovini tokom historije često rušene i paljene. Prisjetio se kako je Islamska zajednica 5. maja 2001.g. spriječena da postavi kamen temeljac Osman-pašinoj džamiji u Trebinju, kako su rušene i paljene nakon posljednje agresije na našu zemlju obnovljene džamije u Fazlagića Kuli i gatačkom Ključu. Potom je naglasio predanost i istrajnost bošnjačke humanističke svijesti da obnavlja i održava veze sa svojim rodnim zavičajem. „Mi imamo iman, a u njemu ljubav prema zavičaju i imamo mehanizme kojima obnavljamo porušene džamije, kuće, sela i gradove. Mi pripadamo graditeljima koji naviještaju pozitivna kretanja u cijelom bosanskohercegovačkom društvu“, kazao je muftija, podsjetivši kako je obnova džamije u Ljubinju jedan od dobrih primjera kako se Bošnjaci mogu okupiti oko zajedničkog programa i ideja. „Nije nas koštalo puno, na sergijama smo izdvojili koliko je ko mogao novca, nikoga nismo opteretili, a imamo divan rezultat“, zaključio je muftija.
On je s prisutnima podijelio vlastita sjećanja na vrijeme i okolnosti koje su vladale kada je ova džamija izgrađena 1986.g. u gradskom haremu jer općinske vlasti nisu dozvoljavale da se obnovi ona Kizlar-agina koju su svirepo porušili u Drugom svjetskom ratu. Trebalo je proći 44 godine da Islamska zajednica dobije odobrenje za gradnju. A kako su džamije međaši bošnjačke slobode to je u isto vrijeme značilo da ni bošnjački kadrovi nisu mogli ravnopravno participirati u institucijama vlasti. Sve je to dobrano utjecalo na iseljavanja Bošnjaka iz ovog kraja.
Salman: Ljubinjci su obnovu džamije doživjeli kao veliku podršku Bošnjaka iz BiH
Do sada je Ljubinje bilo jedina općina na području mostarskog muftijstva u kojoj nije bila obnovljena ni jedna džamija. Na području ove općine trenutno živi tek desetak povratnika u poznim godinama života. Rijetki se oslanjaju da žive od poljoprivrede i stočarstva. Mnogi obrađuju svoja imanja vikendom i slobodnim danima. Još uvijek su prinuđeni da za svoju egzistenciju zarađuju u Stocu, Mostaru i drugim gradovima naše zemlje. Obnova džamije im znači mnogo jer ponovo su dobili simbol zajedništva, simbol dostojanstva i simbol lijepih emocija koje ih vežu za ovaj kraj. Mirsad Salman, jedan od najaktivnijih Bošnjaka iz Ljubinja nam prenosi oduševljenje svih Bošnjaka iz Ljubinja bilo da su ovdje rođeni ili da su im očevi porijeklom odavde.“ Obnova džamije je dobar povod da se lakše okupimo, da razgovaramo i planiramo naše aktivnosti. Tokom ramazana klanjat ćemo nekoliko teravija. Bilo bi nam drago kad bi bila povedena akcija za izgradnju munare, tek tad bi Ljubinje dobilo onu sliku koju pamtimo. Naša ekonomska primanja su dovoljna za održavanje naših porodica. Mi nemamo finansijskih kapaciteta da to sami uradimo. Radimo i zaradu trošimo na naše živote. Hvala Bogu, nemamo sirotinje, ali ni imućnih ljudi“, kaže nam Mirsad. Dogovorene teravih-namaze tokom ramazana predvodit će također Ljubinjac, Tahir ef. Taslaman, koji se nakon završene Karađoz-begove medrese opredijelio za profesiju vjeroučitelja u osnovnim školama.
Piše: Hasan Eminović/preporod.com
