Hutba: Majke su inšaallah naši vodiči u Džennet
Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Majke su inša-Allah naši vodiči u Džennet. Želim inša-Allah kroz ovu hutbu govoriti o ulozi majke, sa posebnim osvrtom na moralnu, plemenitu, vrijednu i skromnu majku Bošnjakinju, koja je kroz sve nedaće u našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini prošla kao simbol svih moralnih vrijednosti i svaka naša majka i nena su institucija za sebe i one zaslužuju da se o njima pišu studije i knjige, snimaju filmovi i da se izučavaju u obrazovnim institucijama. One zaslužuju da se njima i njihovim moralnim životima bave instituti i da one budu uzori i inspiracija generacijama Bošnjakinja koje dolaze.
Braćo i sestre, kako je samo topla ta riječ majka ili još bolje mama, kako je mi žepljaci i istočnjaci dozivamo, riječ koju prvu tečno izgovaramo svojim dječijim jezicima koji još uvijek zapliću dok izgovaraju sve druge riječi, riječ kojom ih dozivamo kada smo gladni, žedni, promrzli, nesigurni, ostavljeni od ljudi, kada nas je strah i kada nam je teško i uvijek smo sigurni da će nam se naše majke odazvati, zaboraviti na sebe i svoje potrebe i želje i za nas se bez imalo dilema žrtvovati.
Majka ima nezamjenjivu ulogu u izgradnji porodice i društva i što je majka bolja i požrtvovanija u podizanju svoje djece, time je porodica snažnija i samim time društvo je jače i sigurnije. Nema braćo i sestre pravih mu’mina, istinskih lidera i pravih boraca, naučnika i radnika bez dobrih majki, koje ih rađaju i odgajaju na izvorima islama. Naše majke na nas ostavljaju najsnažnije osobine i putem mlijeka kojim nas hrane, toplih zagrljaja u kojima tražimo utočište i islamskog odgoja kojim nas uče da budemo istinski Allahovi, dželle še’nuhu, robovi.
Kaže, Allah, subhanehu ve te’ala, u 15. ajetu Sure Al-Ahkaf:
وَوَصَّيْنَا الْإِنْسَانَ بِوَالِدَيْهِ إِحْسَانًا حَمَلَتْهُ أُمُّهُ كُرْهًا وَوَضَعَتْهُ كُرْهًا وَحَمْلُهُ وَفِصَالُهُ ثَلاثُونَ شَهْرًا …
Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s’ mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci…
Braćo i sestre, svaka majka koja u svojoj utrobi nosi na halal način začeto dijete je borac na Allahovu, dželle še’nuhu, putu i njene dove se primaju tokom njene trudnoće, jer ona svo vrijeme kako Kur’an kaže „trpi“. Ako žena dok u svojoj utrobi nosi dijete umre, ona je po sahih predaji šehid:
… وَالْمَرْأَةُ تَمُوتُ بِجُمْعٍ شَهِيدَةٌ. (النسائي)
„…i žena koja u trudnoći umre je šehid.“ (Nesaija)
Majka je i dok doji svoje dijete u džihadu, tako da su naše majke bile u džihadu mnogo duže od nas, jer za svako dijete su bile u džihadu po trideset i više mjeseci.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam ibn Madždže:الْجَنَّةُ تَحْتَ أَقْدَامِ الْأُمَّهَاتِ „Džennet je pod majčinim stopalima“.
U islamu je žena najviše poštovana kao majka. Imam Zejnu-l-Abidin kaže o pravima majke: „Pravo tvoje majke je da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikoga, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim djelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti sve dok ti jedeš, ima li šta piti sve dok ti piješ, ima li šta obući sve dok si ti obučen i što je ona na Suncu sve dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni i to sve da bi te imala.“
Majka je izvor sreće i ono što majka pruža djetetu ničim se ne može platiti. Samo uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć dijete svojim lijepim ophođenjem prema njoj i pružanjem pažnje i pomoći može se djelimično zahvaliti majci, ali nikada joj se ne može u potpunosti odužiti.
Kuća će braćo i sestre uvijek biti ženino najvažnije radno mjesto gdje se od nje očekuje da uloži napor i žrtvu, a to žrtvovanje je pravo investiranje koje će joj kasnije donijeti mnoge koristi.
A šta reći o majci Bošnjakinji? Majka Bošnjakinja ima najjači iman i sabur. Ona ne propušta ni jedan vakat i ne pravi razliku između farza, sunneta i mustehaba u želji da postigne Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo. Ona ne pravi razliku između harama i mekruha iz straha da ne pogriješi. Ona je najbolja kćerka, unuka, supruga, snaha, zaova, jetrva, nena, pranena, rodica i komšinica. Ona nas je nosila krijući stomak od svijeta i rađala nas usput. Ona nas je rađala i podizala bez straha za nafakom. Ona nas je dojila dvije i više godina i svoju majčinsku toplinu prenosila na nas. Ona od bešike do kabura nikada nije besposlena i ona radi i muške i ženske poslove. Ona je poslušna svome mužu. Ona se najmanje odmara, posljednja liježe, a prva ustaje i nikada ne kasni, pa i kada joj stari sahat prestane hoditi. Ona stalno na usnama ima šehadet i salavat. Ona na sebi nosi dimije, bluze i mirišljive šamije. Ona ne da nikome da joj vidi uredno spletene pletenice. Ona nosi jedne opanke ili zepe po nekoliko godina, a raduje se da djeca imaju novu obuću. Ona pravi najukusniju hranu, koju začinjava ljubavlju i zikrom. Ona svojom suzom i dovom brani Bosnu i Hercegovinu. Ona se sikira za svakoga, samo ne za sebe. Ona se nikome ne žali, a svome srcu prima svačiju bol. Ona se od tereta povila, a nikada nije kazala da joj je teško. Ona nas hajir dovama ispraća u školu, vojsku, fakultete, borbu, na posao i nigdje nam ne da otići dok se ne nahranimo. Ona nas dočekuje sa majčinskim osmijehom i toplom hranom i najsretnija je kada sve pojedemo. Ona se raduje našim ženidbama i udajama, snahama i zetovima, a posebno unučadima. Ona sve što dobije od para podijeli drugima. Ona nikada nije smrknuta i ne zna za pakost. Ona se raduje musafirima i pravi im gušću kahvu i jači domaći himber, a ona pije doljevušu i običnu vodu. Ona je džomet i musafirima i rodbini iznosi najbolje voće i još im spakuje da ponesu. Ona se brine da joj nisu gladne kokoši, janjad, telad, goveda i mačak. Ona mravinjake ne razgoni, da je sikluk ne snađe. Ona i pored mnogobrojnih obaveza oko kuće sadi starinsko mirišljivo cvijeće. Ona uvijek ima čistu kuću, avliju i put. Ona nema neopranih suda. Ona špara struju i vodu. Ona ne baca njimet. Ona tke najljepše i najukrašenije ćilime i ponjave. Ona prede vunu i plete pape i čarape, da „pokuči“ (da hediju) onima koje zna i koje ne zna. Ona nema ni dana škole sem nekoliko godina mejtefa, a mudrija je i pametnija od svih svojih ženskih potomaka zajedno. Ona se ne zna potpisati, ali joj je otisak prsta vrijedniji i pouzdaniji od sultanskog muhura. Ona do smrti može bez đozluka uvući konac u iglu, jer joj oči nikada nisu gledale harama. Ona i svojom šutnjom i uzdahom dovoljno kaže. Ona za života ušpara da joj se dženaza od njenih para može obaviti. Ona nurli lica umire s’ osmijehom i šta sve nije moja i tvoja majka brate i sestro, pa joj sve to vratimo lijepim osmijesima, zagrljajima, pažnjom, poklonima i dovama, a one zaslužuju mnogo više od toga!
Neka naše majke i nene budu najljepši uzori našim sestrama, suprugama, kćerima i unukama i onda će inša-Allah biti više i Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, a i ummet će biti jači i sigurniji!
Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!
وَالسَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!
Hatib Nezim ef Halilović Muderris
Džamija Kralj Fahd Sarajevo
09. mart 2018.
Akos.ba
