Zanimljivi vakufi kroz historiju: Vakuf za sprečavanje rasipništva
Nadimak osnivača: Sultan Ahmed Han Mehmedoglu Treći
Mjesto osnivanja: Istanbul
Datum osnivanja: 1613. godina
Teška zima nadvila se nad Istanbulom. Vjetar je zujao…
Ponovno se začuo onaj harmonični glas koji se svakog dana oglašavao u isto vrijeme:
„Došao sam uzeti ono što je preostalo od punog tanjira!“
Dječak koji je stajao nosićem naslonjenim na prozorsko staklo uzbuđeno je skočio obrativši se majci koja je dizala sofru:
– Majko, majko došao je amidža ptičar, požuri…
Njegova majka je već bila sakupila ostatke od hrane u jednu posudu. Posudu je dala dječaku kako bi iznio pred vrata.
– I ja ću sutra da idem sa ovim amidžom. I ja želim hraniti ptice.
– Ah moj dobri, suosjećajni sine, rekla je majka pomilovavši dječaka po kosi.
– Ali ova hrana se ostavlja daleko odavde, tamo gdje je divlje životinje mogu pronaći…
– Ko je ovaj ptičar majko?
– To je jedan radnik iz vakufa kojeg je osnovao naš sultan.Ovaj amidža redovno skuplja hranu koja preostane na našim soframa i odnosi je na mjesta na kojima žive divlje životinje koje se njome hrane. Pogotovo u teškim zimskim uslovima kada te jadne životinje ne mogu pronaći hranu za opstanak, najedu se ovim ostacima sa naših sofri. Zahvaljujući tome hrana ne ide u smeće i spriječava se rasipništvo.
Ovaj vakuf koji je osnovan na jednim ovako prefinjenim razmišljanjem u isto vrijeme je i najbolji pokazatelj koliko su kako naši praci tako i osmanska civilizaija pridavali značaja i ostalim živim stvorenjima i koliko su suosjećali sa njima.
ISTANBUL, 1021.godina po Hidžri (1613. godina)…
„Sultan poznat po imenu Sultan Mehmedoglu III. u vakufnami svog vakufa koji je registrovao pod imenom Vakuf Sultan Ahmed Hana I., zapovjedio je:
„… Da se višak hrane na sofri ne baca u smeće već da se skupi i da pticama i divljim životinjama, da se za ovu dužnost zaduže ljudi i da im se za ovaj posao isplati dnevno po(…) akći…“
Izvor: knjiga ”ZANIMLJIVI VAKUFI U HISTORIJI”
Za Akos.ba izdvojila i priredila: Elmedina Redžović
