Husein Đozo: ‘Nama treba ŽIVI islam!’
Nema sreće na ahiretu bez sreće na dunjaluku i obratno. Sreća na ahiretu zarađuje se, prema islamskom učenju, putem brige o drugom. Koliko za drugog, za društvo žrtvujemo i učinimo, toliko ćemo dobra naći i na ahiretu. Koliko zla suzbijemo na dunjaluku, toliko ćemo dobra naći na ahiretu.
Ono što mi danas radimo i ono na čemu smo, nema ništa zajedničkog sa pravim islamom, nego je, naprotiv, u najjačoj oprečnosti sa njegovim učenjem. Zar propovijedanje nerada, letargije, učenje da su vjera i nauka dva nepomirljiva neprijatelja i da je neznanje temelj ibadeta, apstinencija od svakog javnog djelovanja, povlačenje sa svih polja ljudske djelatnosti, možemo nazvati islamom i zar to ne treba izmijeniti?
Zbilja je islam u velikoj potrebi čišćenja. Ljudi i pojedine frakcije koji su islam uzimali samo kao sredstvo za postignuće svojih ličnih ciljeva unijeli su u njega bezbroj čudnih stvari i htjeli od te Božanske mudrosti napraviti ‘Hiljadu i jednu noć’. Derviški redovi, a naročito onaj ekstremno-mistički pravac među njima sa svojim budističkim gledanjem na život i zagovaranjem nirvane, zamalo što ljudsku misao upraviše stazom koja ne harmonira sa naukom islama. Zahvaljujući silnoj snazi njegovih uzvišenih načela, a ne njegovim sljedbenicima, svi ti negativni i razorno djelujući elementi ne mogoše od njega načiniti ono što su načinili od kršćanstva i drugih religija. No to ipak ne znači da nisu u njegovu čistu nauku ubacili trunja, koje treba čistiti.
Autor: Husein-ef. Đozo, rhm.
Za Akos.ba pripremio: Nedim Botić
