Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Hadži Mujaga Merhemić

Hadži Mujaga Merhemić

U ponedjeljak, 14 ramazana 1378 (23. marta 1959.) pronijela se Sarajevom odmah iza podne munjevitom brzinom vijest, da je preselio na ahiret Hadži Mujaga Merhemić. Iako se ova vijest očekivala, jer je početkom ramazana Hadži Mujagu udarila kap na njegovu imanju u Halilovićima, nakon čega je uslijedila upala pluća, iako je on bio u 83-oj godini života, ipak je njegova smrt zadala težak bol svima onima koji su ga poznavali, jer svi oni koji su ga poznavali i voljeli su ga. Sutradan pred ikindiju preneseno je mrtvo tijelo Hadži Mujagino pred Begovu džamiju, gdje mu je klanjana dženaza iza ikindije-namaza, a onda je nepregledna povorka krenula od džamije preko Bistrika, Balibegovice i Širokače na Hambinu Carinu, gdje je kratko vrijeme pred ramazan sam merhum odabrao mjesto, uz očev i ženin kabur, gdje da bude zakopan.

Nećemo reći da Sarajevo ne pamti onako brojne dženaze, jer u posljednjih 25 godina smo zapamtili dženaze merhum Safvet bega Bašagića, Hadži Mehmed Džemaludina ef. Čauševića, Dra Mehmeda i Fehim ef. Spahe, Hadži Mehmed ef. Handžića, ali ove dženaze su bile prethodno organizirane, prisustvovale su im brojne škole i pretstavnici javnog života, dok je ova dženaza nastala spontano, kao što su spontano učesnici ove dženaze prihvatili odmah od kuće tabut s mrtvim tijelom Hadži Mujaginim, visoko ga dignuvši na ruke. Bili smo svjedoci kake su se ljudi tiskali da dohvate tabut kao kakvu svetu relikviju. A kad je tabut s mrtvim tijelom iznesen izvan naseljenog grada, među groblja, odjeknuli su tekbiri iz stotina i hiljada grla, što je vanredno impresivno djelovalo, da nije ostalo gotovo nikoga kojemu suze nisu zalile oči. Na kaburu, nakon što je održao lijep govor o vrlinama merhumovim Mustafa ef. Mehić, učili su ašereta sarajevski hafizi, a uz njih trojica iz Visokoga i jedan iz Travnika. Da je vijest o Hadži Mujaginoj smrti na vrijeme doprla i u ostale krajeve Bosne i Hercegovine, nema sumnje da ne bi bio na dženazi bar poneko iz svakog našeg gradskog naselja, jer je merhum imao svugdje velik broj prijatelja i poštovalaca. Porodica Merhemića je starinom iz sela Merhemije kod Nevesinja, odakle se doselio Hadži Mujagin djed Mula Mustafa oko godine 1821. On je bio trgovac, a ostavio je iza sebe tri sina: Mehmeda, Osmana (Mulagu) i Saliha. Godine 1870 Osman i Salih osnuju o svom trošku medresu u Sarajevu (Mehmed je umro u Plovdivu 1867). Hadži Mujaga, sin Osmanagin (Mulagin) rodio se 4. 1. 1877. Svršio je Carev mekteb i ruždiju u Sarajevu, a pohađao je i medresu koju su osnovali njegov otac i amidža. Otac mu je umro 1890, a stric 1878. Kao mladić u 17 godini obavio je hadž (1893).

Bavio se trgovinom, ali je posjećivao redovno dersove (predavanja) svoga daidže, Nezir ef. Zildžića i Hadži Mustafa ef. Hadžihalilovića. Od potonjega je slušao arapski edebijjat (lijepu književnost) i perzijski jezik. Trgovačkim poslom je išao u Tursku, gdje se bavio 11 mjeseci, pa je bio neko vrijeme i u Konji, gdje je posjećivao jednog zemljaka, Cigića, koji je bio pripadnik mevlevijskog tarika. Čini se da je Hadži Mujaga bio osobito impresioniran zikrom Mevlevija, koji se obavlja u tekiji Dželaluddin-Rumije, pa je postao veliki poštovalac Mevlanatov, iako, po svoj prilici, nije i formalno stupio u red Mevlevija. Godine 1905 oženio se i otada se prestao baviti trgovinom. Bio je zemljoposjednik i rentijer. Njegova kuća u Sarajevu i ljetnikovac u Halilovićima kod Alipašina mosta bili su otvoreni onima koji su voljeli vjersku nauku. Pret- stavnici ulemanskog staleža su dolazili u njegovu kuću, gdje su dočekivani i gošćeni. Naročito je karakteristično da je otada pa do u najnovije vrijeme Hadži Mujaga davao svaki put gozbu, kada bi bio proizveden koji hafiz u Sarajevu. Svakog ramazana je davao svima sarajevskim hafizima iftar, a također i Arapima koji bi dolazili u naš grad radi bedelluka. Njih bi još, svakog posebno, darivao i boščalukom. Hadži Mujaga je učio dug niz godina i usavršavao se.

Odlično je znao perzijski, arapski i turski. Dosta mlad je naučio i njemački. On nije imao formalno završenu nijednu medresu niti je od kojeg alima uzeo idžazet, ali je bio upućen u vjerske znanosti kao rijetko koji hodža. Bio je pristaša ortodoksnog islamskog pravca. U Sarajevu je od davnina bio običaj da pojedine hodže kazuju ders (drže predavanja) u više kuća ili u jednom užem ili širem krugu slušalaca. Tako se i u Hadži Mujaginoj kući decenijama predavale razne grane islamske teološke znanosti ili lijepe književnosti. U njegovoj je kući dug niz godina tumačio “Mesneviju« Dželaluddina Rumije merhum Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević, od 1915 (?) do 1928, kad je zbog razilaženja u načinu tretiranja emancipacije naše muslimanke nastao spor između sarajevskog Džematskog medžlisa i reis-ul-uleme Cauševića, pa je Hadži Mujaga kao potpisnik (i duša) Džematskog medžlisa otkazao gostoprimstvo reis-ul-ulemi. Istovremeno je u HadŽi Mujaginoj kući Hafiz Mehmed ef. Okić, član Ulema Medžlisa, kazivao Nesefijin tefsir Kur'ana, svake subote iza jacije, a iza njegove smrti nastavio je tefsir kazivati merhum Ahmed ef. Burek. Na nagovor Numan ef. Bajraktarevića, svoga starijeg druga na dersovima iz perzijskog jezika i književnosti kod Mustafa ef. Hadžihalilovića, odlučio se Hadži Mujaga sam kazivati dersove jednom krugu ljubitelja perzijske didaktične poezije.

Tako je od 1934 do 1941 (dok mu nije bomba oštetila kuću, pa se morao iz nje iseliti) tumačio ova perzijska djela: »Pendi Attar«, Šejh-Sadijin »Gjulistan« i »Bositan« i. »Divani-Hafiz« Širazijin, koji je dovršio u tabačkom mesdžidu u 1942. Nakon kraće pauze prešao je na kazivanje »Mesnevije«, koju je započeo tumačiti 6. VII. 1942, a posljednji ders je održao 13. II. 1958, završivši ovo remek djelo i počevši ga nedavno opet s početka tumačiti, ali eto smrt ga u tom hajirli poslu preteče. Pored Mevluda koji se svake godine učio u njegovoj kući on je po Prvom svjetskom ratu uveo i učenje »Miradžijje« Sabita Užičanina, koju je sprva učio redovno Hafiz Mustafa Fatin ef. Kulenović, a poslije Hadži Mujagin sin Hafiz Osman i u novije vrijeme, nakon što je merhum Handžić objavio štampom ovo klasično djelo našeg zemljaka i sarajevskog kadije, Hafiz Esad ef. Sabrihafizović. Osim toga u Hadži Mujaginoj kući se svakog ramazana u Lejlei-Bedru učila »Bedrijja«, dova u kojoj se spominju svi Alejhisselamovi drugovi koji su učestvovali u boju na Bedru, kako šehiti tako i pobjednici. »Bedrijju« je učio Mustafa ef. Varešanović. Uz to, ali ne po lunarnoj godini nego po građanskom gregorijanskom kalendaru, svake godine na dan 17 decembra održavana je akademija o godišnjici smrti Mevlana Dželaluddini-Rumije. Koliko je Hadži Mujaga bio poznat i cijenjen ne samo u domovini nego i u islamskom svijetu najbolji je dokaz što je 1931 pozvan u Jerusalem, gdje se održavao I sveislamski kongres za obranu islamskih i arapskih prava na Kudsi- šerif i Palestinu. On se i odazvao ovom pozivu i bio je zapažen u tom međunarodnom hej-etu. Kad je prošle godine dolazio u Sarajevo iranski ambasador u Beogradu Abdul-Husein Mejkede, zadivio se kad se upoznao s Hadži Mujagom i saznao da je upravo dovršio kazivanje »Mesnevije«. Nemalo je bilo iznenađenje g. Mejkedeta da i u ovom kutu Evrope ima ljudi koji poznaju ovo čuveno djelo perzijske književnosti i koji ga mogu tumačiti. Iza Hadži Mujage je ostalo šestoro djece (troje od njih su hafizi !): kći hafiz-Mulla, sinovi hafiz Husejn i Hafiz Osman, te Fatima udata Mašić, Hiba udata Hasanbegović i Selma udata Osmanbegović. Hadži Mujaga je i sam bio pjesnik, pa mi je poznato nekoliko tariha koje je spjevao povodom smrti nekih javnih radnika i prijatelja! Uzornog islamskog života, koji je bez zakašnjavanja vršio islamske dužnosti, muttekija i musallija, koji je uz to već dug niz godina postio savmi-Davud. Hadži Mujaga je postao već odavno lik onog pravog, istinskog muslimana, za kojega možemo mirne duše ustvrditi, da spada među one, za koje je rečeno u Kur'ani azimuššanu: La havfun alejhim ve la hum jahzenun

Autor: Alija Nametak Glasnik VIS-a1959.g. broj, 4-6, str. 267- 269

(akos.ba/preporod.com)

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top