Govori samo lijepe i korisne riječi
Allahove blagodati prema nama su mnogobrojne i kada bismo ih brojali, nikada ih ne bismo mogli pobrojati. Jedna od tih brojnih i ogromnih blagodati jeste blagodat govora, sposobnost izražavanja onoga što čovjek misli i osjeća, blagodat komuniciranja s drugim ljudima.
Na ovoj blagodati Uzvišenom Allahu moramo biti mnogo zahvalni, a od zahvalnosti Allahu na bilo kojoj blagodati jeste da se ta blagodat koristi na ispravan način, u korisne svrhe, u pokornost Njemu Uzvišenom.
Otuda je potrebno da se svaki čovjek, prije nego što progovori, zapita: “Ima li potrebe da govorim?”, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka šuti.”
Ljudi koji ne vode računa o svom govoru, dopuštaju da njima upravljaju njihovi jezici, vodeći ih tako u propast i na stranputicu. Stoga islam posvećuje mnogo pažnje svim oblicima i načinima verbalne komunikacije.
Kur’an o lijepom govoru
Neophodno je da se shvati korist govora, ali i njegova štetnost i opasnost, te da se uvidi potreba samo korisnog i lijepog govora, jer Uzvišeni Allah brigu o jeziku spominje u Svojoj Knjizi između dva velika temelja islama: namaza i zekata. Kaže Uzvišeni:
„Ono što žele vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju i koji govor koji ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat udjeljuju.” (El-Mu’minun, 1-4)
Iz ajeta se jasno razumijeva, kao što je obaveza čuvati namaz i zekat, isto tako je obaveza čuvati svoj jezik od lošeg govora i svega beskorisnog! Kao što se namazom i zekatom pokoravamo Uzvišenom Allahu, tako i birajući lijepe i korisne riječi upućene drugima, pokoravamo se Svevišnjem Allahu!
Na drugom mjestu u Svojoj plemenitoj Knjizi Uzvišeni Allah rekao je:
“Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi.” (El-Isra, 53)
U ovom ajetu Uzvišeni Allah naređuje Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da prenese i kaže, naredi Njegovim, Allahovim robovima, da u svome govoru koriste samo lijepe riječi. Poznato je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio sav govor Uzvišenog Allaha koje mu je objavljen, i sve naredbe i zabrane koje su mu dostavljene, ali je riječi, naredbe i zabrane pri kojima mu se Uzvišeni Allahu obratio riječima: „Reci”, posebno naglasio, jer su one od posebne važnosti, kakav je slučaj i u ovome ajetu.
Zatim, se u ajetu kaže: “robovima Mojim”, iz čega se zaključuje da nisu istinski i iskreni Allahovi robovi oni koji se ne odazivaju ovoj Allahovoj naredbi, odnosno oni koji ne govore samo lijepe riječi, već govorei loše, pogubne, proste i beskorisne riječi.
Razmisli o ovom ajetu pogledaj odakle tebi pravo da budeš osor i grub, da koristiš svakakve riječi u komuniciranjus drugima!
Uzvišeni Allah obraća se Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio na posebnom stepenu morala i kaže mu:
“A da si ti bio osoran i grub, oni bi se razbježali iz tvoje blizine!” (Ali Imran, 159)
Kada je ovako rečeno za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je najodabraniji vjerovjesnik i poslanik, i najodabranije stvorenje, on je bio na najvećem stepenu morala, naprotiv njegovim dolaskom moral je upotpunjen i uljepšan, onda ima li neko pravo da bude grub u svome ponašanju, da psuje i vrijeđa, govori proste i nevaljale riječi?!
Govoreći o misaku, čvrstom ugovoru koji je uzeo od Israeličana, Uzvišeni Allah rekao je:
„ I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli: obožavajte jedino Allaha i roditeljima i bližima i siročadi i siromasima svaki vid dobročinstva činite i svim ljudima lijepe riječi govorite, namaz obavljate i zekat dajite; vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili.” (El-Bekara, 83)
U ovom ajetu Uzvišeni Allah spominje prvo i najveće pravo kod nas, a to je da obožavamo samo Njega Uzvišenog i nikoga Mu ravnim ne smatramo. Nakon toga navodi druga prava: pravo naših roditelja kod nas, pravo bliżnje rodbine, zatim pravo slabih siročadi i jetima, i dalje naređuje da se svim ljudima čini dobročinstvou govoru: “I svim ljudima govorite lijepe riječi”. Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha, a naredba upućuje na obavezu, tako da upotreba lijepih, blagih i korisnih riječi nije ostavljena nama na izbor, da ih koristimo ako hoćemo, a ako nećemo, ne moramo. Naprotiv, one su obavezne, Allah ih je naredio!
Pogledaj kako je Uzvišeni Allah u ovom ajetu, nakon što je naredio svaki vid dobročinstva, opet nakon toga naredio da se svim ljudima govore lijepe riječi. Čovjek neće biti u mogućnosti ni fizički ni novčano da hizmeti i čini dobročinstvo svim ljudima, ali postoji nešto što će zasigurno moći činiti u svakom vremenu, svim ljudima, a to je obraćanje lijepim i blagim riječima.
Riječi Uzvišenog Allaha: “i svim ljudima lijepe riječi govorite” općenite su, odnose se na sve ljude, pa i na nevjernike. Naređeno nam je da i njima govorimo lijepe i korisne riječi.
Tako je Uzvišeni Allah naredio Musau i Harunu, alejhimas-selam, da se obrate najvećem nevjerniku na Zemiji, faraonu, koji se bio toliko osilio da je sebi prizivao gospodarstvo, naređuje im da mu se obrate blagim riječima:
su, odnose se na sve ljude, pa i na nevjernike. Naredeno
“Blagim riječima mu govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!” (Ta-Ha, 44)
Nekoliko puta pročitaj ove riječi! Razmisli dobro da li je ta osoba kojoj se ti obraćaš, gora od faraona, faraona koji nije bio samo nevjernik već i nasilnik: mušku djecu je ubijao, a žensku za tegobni rad u životu ostavljao?! Razmisli, da li su sve te osobe kojima si do sada u svome životu komunicirao, gore ili bolje od faraona?! Pa kako si im se obraćao?!
I još se upitaj, jesi li ti bolji od poslanika?! Da blago postupe s najvećim nevjernikom i nasilnikom, poslanicima je naređeno!
Izvor: Vjera je savjet
Autor: Hajrudin Tahir Ahmetović
Za Akos.ba pripremila: Amina B.
