Glavni imam za Boku Kotorsku i Budvu u razgovoru za Al Jazeeru priča o položaju muslimana u tom dijelu Crne Gore.

Razgovarao: Mladen Obrenović

Položaj vjernika muslimana u Boki Kotorskoj nije jednostavan, a situacija bi se mogla nazvati „specifičnom“, reći će Adem ef. Emrović, glavni imam za Boku i Budvu na početku razgovora za Al Jazeeru. Ipak, priznaje, stvari se popravljaju. Brine o vjernicima u četiri crnogorske općine – Tivat, Budva, Kotor i Herceg Novi i za svaku od tih jedinica lokalne samouprave ima posebnu priču. Žali se i da nigdje na tom prostoru nema džamije, pa vjernici klanjaju u privremenim prostorijama. No, ne predaje se.

• Došli ste u Boku Kotorsku prije devet godina, otprilike s osamostaljenjem Crne Gore. Koji su to ključni problemi s kojima ste, zajedno s vjernicima, suočili i suočavate se sve ove godine?

– Iako je danas, na području četiri grada u kojima djelujem, sveukupno između 3.000 i 4.000 vjernika, situacija je vrlo specifična. Nikada u u historiji čovječanstva u Tivtu, Budvi i Kotoru nije bilo jedne organizirane islamske zajednice, džemata ili džamije, osim u Herceg Novom za vrijeme osmanske uprave. I normalno da je nakon toliko vremena narod moj dolazak i aktivnosti doživio kao oživljavanje islama, buđenje muslimana u vjerskom smislu. Otkud sad tu muslimani, kakva vjerska zajednica, kakva džamija, kakvo groblje za muslimane, pitali su. Toga nikad nije bilo, a onda je došao neki Adem Emrović iz Novog Pazara da oživljava tu ideju. Sada su ovdje tri imama, koja djeluju u Budvi, Tivtu i Herceg Novom.

I onda gradonačelnik Tivta putem televizije izjavljuje: „Neće ovdje nikada biti džamije, nikada je nije bilo, niti će je biti“. Velika je stvar kad on takvu poruku pošalje narodu. Bez obzira na to, pokušali smo na jednom placu koji smo kupili da sagradimo neku svoju kuću, gdje bi imali svoje prostorije i jedno odjeljenje za mesdžid. Tad je ustala i hala i vrana. Onda smo bili prisiljeni da kupimo jednu kuću i kupili je, platili pola novca, ali je odmah izvršen pritisak na prodavca i on nije htio uzeti drugu polovicu. Skoro pet godina smo na sudu. U toj kući smo, ali nismo vlasnici jedan kroz jedan. Doživjeli smo da nam je prije mjesec dana i struju isključio, tako da smo u mraku. Nemoguće je da se negdje na Balkanu ili u Evropi tako nešto događa i da se tako ponaša prema jednoj vjerskoj zajednici, prema instituciji čiji se djelokrug zna i kakve su joj namjere.

• Dakle, problemi postoje. No, ima li i pozitivnih primjera? Kakva je suradnja s drugim jedinicama lokalne samouprave?

– Kad od ljudi koji su na visokim pozicijama u lokalnoj vlasti dođu takve poruke, narod odmah drugačije razmišlja, pa se teško devera. Za veliko čudo u Budvi, gdje su mi, kad sam pokušao da aktiviram džemat, svi govorili: „Nemoj! Kakva Budva? Gdje ćeš tamo? Nema govora da uspiješ“, imam najbolju saradnju sa opštinom. Čak smo sklopili i ugovor da nam plaćaju zakupninu za te prostorije u kojoj je mesdžid. Obrazovana je komisija da se potraži odgovarajući dio zemljišta za groblje i za gradnju jedne naše kuće.

Opširnije na portalu Al Jazeere:

Ef. Emrović: Ni džamije, ni groblja u Boki nemamo