Dvije mu’džize Muhammeda, a.s., – Rascjepljenje mjeseca i spuštanje kiše

Uzvišeni kaže: ‘Bliži se čas i mjesec se raspolutio, a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: ‘Čarolija neprestana!’ Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno.“ (El-Kamer, 1-3)

Rascjepljenje mjeseca

Na Allahovom Poslaniku a.s. i na svim ostalim vjerovjesnicima je bilo da strpljivo podnesu poteškoće poslanstva za koje su bili zaduženi. Jedna od tih zamornih stvari i odgovornosti je bilo svakako raspravljanje sa nevjernicima i udovoljavanje njihovim zahtijevima, što je opet, zahtijevalo mu’džize od Allaha dž.š. Koliko li je samo Allah dž.š. dao tih čuda i znakova svojim vjerovjesnicima? Jedan od njih je Musa a.s. pred kojim se more rascijepilo i Allah dž.š. je pretvorio njegov štap u ogromnu zmiju koja je uništila varke čarobnjaka i uznemirila Faraona i one sa njim. Allah dž.š. mu je, također, podario brdo koje je letjelo po zraku. Salihu a.s. je Allah podario čudesnu devu itd. Kur’an je spomenuo sve te mu’džize u svojim pripovijestima o prijašnjim narodima.

 Prenosi se da su stanovnici Mekke koji su bili, kao i ostali narodi prije njih, u svom nevjerovanju zatražili od Allahovog Poslanika a.s. da im dođe sa čudom, pa je Allah učinio da vide mjesec koji se raspolutio na dva dijela! (Predaja od Ahmeda i Buharije u kojoj stoji da su stanovnici Mekke zatražili od Allahovog Poslanika da im dođe sa čudom pa im je Allah pokazao mjesec koji se raspolutio na dva dijela.)

Jedan čovjek po imenu Mut’im, stanovnik Mekke kaže: „Mjesec se u vrijeme Poslanika a.s. raspolutio na dva dijela tako da je jedan dio bio poviš’ ovog, a drugi poviš’ onog brda“.

Šta misliš, šta su nevjernici rekli o ovoj veličanstvenoj mu’džizi? Jesu li povjerovali u ono sa čime je došao Muhammed a.s. ili su ustrajali u svom nevjerstvu? Ne samo da su ustrajali u svom nevjerstvu nego su, čak, potvorili Allahovog Poslanika s.a.v.s., iznoseći svoj ništavni dokaz i rekli: „Muhammed nas je samo opčinio!“ Vjerovali su da je ovo samo čarolija i njihovi umovi odbiše islam i Allah dž.š. objavi sljedeće riječi: „Bliži se čas i mjesec se raspolutio!“

Dova i spuštanje kiše

Mekka je pustinjski i kameniti predio u kome nema vode i njezini stanovnici velike nade polažu u kišu. Slična je bila i Medina samo je njezina prednost bila u tome što je imala nekoliko bunareva koji su davali vode dovoljno samo za piće. Muslimane u Medini zadesi strašna suša jer je te godine kiša veoma malo padala. Jedan čovjek uđe u mesdžid dok je Poslanik a.s. stajao na minberu i držao govor ljudima. Čovjek ne stade sve dok ne dođe do pred Poslanika a.s. i reče mu: „Allahov Poslaniče! Propadoše usjevi i hrane više nema, pa zamoli Allaha da nam spusti kišu“. Poslanik a.s. odmah podiže ruke i reče: „Allahu, spusti nam kišu, Allahu, spusti nam kišu, Allahu, spusti nam kišu!“

Enes r.a. koji se tada nalazio u mesdžidu Allahovog Poslanika a.s. kaže: „Tako mi Allaha, u to vrijeme na nebu nije bilo ni oblačka. Između nas i brda Sel’a nije bilo  nijedne kuće. Iza njega se pojaviše oblaci poput brda koji se raširiše po nebu i poče padati kiša. Tako mi Allaha! Šest dana nismo vidjeli sunca. Kada prođe šest dana, znači sljedećeg petka, uđe drugi čovjek na ista vrata na koja je ušao onaj prošlog petka. Poslanik a.s. je opet držao hutbu ljudima, a ovaj čovjek mu reče: ‘Allahov Poslaniče! Propadoše usjevi i putevi su poplavljeni pa zamoli Allaha da kiša prestane’. Poslanik a.s. diže ruke i zamoli: ‘Allahu naš! Učini da kiša pada oko nas, a ne na nas. Allahu, učini da pada na brdašcad, brda i drveće.’  Allahov Poslanik gotovo da nije ni završio sa ovom blagoslovljenom dovom, kiša presta, a ljudi kada izađoše iz mesdžida ugledaše sunce“.

Ovo je bila mu’džiza sa kišom koja se spustila uslijed Poslanikove a.s. dove.

Izvor: knjiga ”Mu’džize vjerovjesnika”,  autor: Abdul-Mun’im El-Hašimijj

Za Akos.ba izdvojila i priredila: Adela Kukić